Nastojte ne opirati se promjenama koje vam dolaze


Metamorfoza (grčki metamórphōsis) je nezaobilazni, dijelom nagonski i urođen dio našeg života. Svakodnevno se dešava neka preobrazba koja je uslovljena nekom pojavom ili osobinom, bilo to preobrazba tijela, oblika, ili čak života.  Svako od nas može nakratko odložiti neku vrstu preobrazba, ali ona će se desiti prije ili kasnije. Metamorfoza je preoblikovanje, preobrazba, pretvaranje koje ima u različitim granama znanosti kao i u raznim oblicima ljudskih aktivnosti različita značenja. „U grčkim mitovima, metamorfoza je pretvaranje ljudi u životinje, biljke, kamenje i slično voljom bogova; preobrazba (oblika), preobražavanje, pretvaranje (iz jednog u nešto drugo); u botanici: preobrazba u razvoju dijelova biljke (korijena, lista i sl.); u zoologiji: proces razvoja životinje od jajeta do zrele jedinke; u geologiji: promjena stijena u dubljim slojevima Zemljine kore.“ Dakle, svugdje oko nas postoji neka metamorfoza, za koju većinu nismo ni svjesni.

Kako živi organizam može da prođe kroz proces metamorfoze, pa poslije toga uviđate razlike, promjene koje vam postaju jasne, tako se dešava da neki objekat više nije isti. Dešava se to da ste ga danima posmatrali, možda čak u vašoj sobi, ali je promijenio oblik, čini se kao da više ne odiše istom energijom kao ranije. Naime, većina ljudi smatra da predmeti nemaju osjećanja, da ne žive, nemaju jučer i danas, ali sa koje god tačke pogledate to nije tačno. Vizuelna kultura vam daje jedan veliki demant. Predmeti su bili tu i jučer i biti će sutra i mijenjaju se, evidentno je, i ispod tog predmeta nešto diše, i on je dio kulture, sad kakve manje-više bitno. On je tu vizuelni dodatak. I vremenom kao i živo biće doživljava promjenu odn. metamorfozu, mnoga djela svjedoče tome, jedno od najupečatljivijih koji se vezuju za ovu temu jeste djelo, ali i izložba kipara Stanka Jančića „Metamorfoza tijela” gdje uviđamo te dijelove, te promjene i onda vam bude jasno da i kultura ima svoja razdoblja kada se mijenja.

Naime, Jančićevim djelima je pridonjela i nova poetika kiparskog prostora, čiji  su temelji usađeni u avangardnim kretanjima iz davnih dvadesetih godina 20. st. Riječ je prije svega o konceptu kojim se u skulptorski prostor ugradila snažna temporalna i duhovna dimenzija, tako da je kip od tada počeo živjeti na posve drukčiji način.

Pored Stanka Jančića, spomenut ćemo i impresioniste, koji su doprinjeli razvoju umjetnosti. Umjetnici su željeli napraviti korak dalje i pokazati kroz landscape metamorfozu, odnosno namjera je bila da probaju kao fotografi prenijeti trenutak dok slikaju. Ako umjetnik slika određen pejzaž od 8:00 ujutru, a završi ga u 18:00 h, vjerovatno će usljed promjene svjetlosti sjene drukčije padati, i umjetnici su željeli doslovno na platno prenijeti trenutak koji slikaju jednog detalja na platnu. Zbog toga dobijate potpuno drukčiji landscape u, primjerice, Monetovom prizoru u odnosu na Breugelov prizor sa čistim i jasnim detaljima. Impresionisti su stoga uvod u modernističko doba, jer su time napravili korak više i donekle se oslobodili kanona u slikarstvu prije toga.

Svako razdoblje je doprinosilo na preobražajima u detaljima, ali s impresionizmom je dosta brže dolazilo do metamorfoze u tijelu i prostoru. Već u samom impresionizmu imate Van Gogha koji je odstupao od impresonista zbog drukčijeg / intenzivnijeg kolorita pa i same strukture modela / tijela. Zbog toga su ga impresionistički slikari smatrali nenadarenim, jer nije u svojim djelima ‘vjerodostojnije’ slikao čovjekovo / ženino tijelo jer je nekako bilo nazgrapno. Tu su impresionisti pokazali da su ipak tradicionalnili i malo spremniji za promjene, iako su i sami dali doprinos u jednom pomaku, pa zbog toga su većina imali kritički stav prema Van Goghovim slikama.

Naredni dio eseja referiran je djelom Franza Kafke , koje podsjeća na Metamorfozu tijela. Naime, Kafka je napisao djelo „Metamorfoza“ (Preobrazba) 1912. godine, kada je osjećao da je njegova kreativnost konačno dobila definitivan oblik. Bilo je to jedno od rijetkih djela koje je Kafka trebao objaviti u svom životu. Bilo mu je uobičajeno prikazati nemoguću situaciju, poput čovjekove transformacije u insekta i razvijati priču odatle savršenim realizmom i intenzivnom pažnjom do detalja. Čini se da taj stil utemeljuje priču u stvarnosti, uklanjajući svaku mogućnost da je to ipak bio samo san, a ipak je sama priča nemoguća pojava. Kao rezultat toga, čitatelj je prisiljen tražiti dublja značenja unutar priče. Ideja o pisanju o insektu pojavila se u Kafkinom pisanju već 1907. godine, dok se on držao svog idealizma.

Zamišljao je kako se njegovo tijelo kreće svijetom, dok je njegovo pravo pisanje ostavio iza sebe u obliku prekrasnog kukca. Kasnije čitajući ideje za priču, Kafka se našao razočaran nesavršenostima u priči. Bilo je to kao da je prvo napisao priču u savršenom obliku, ali sada je shvatio da je prekrivena “prljavštinom i sluzi”. Kukac, Kafkina metafora njegova pisanja, uklonjena iz svakodnevnog svijeta, više nije bila lijepa stvar, već odbojna i prljava. To je upravo slika koju nam je prikazao u Preobrazbi.

No, sa slikarstva možete preći i na metamorfozu duha. Da li je moguća i promjena unutar individue? U mnogim književnim djelima doživljavate metamorfozu, neko prvim čitanjem, a neko drugim. Referentno djelo ovog eseja jeste i djelo „Četrdeset pravila ljubavi“ koje je napisala Elif Šafak . Na prvu pomisao, mislite da se radi o ljubavi između dvoje ljudi, parova, što je većina čitalaca i pomislila. Međutim, kada krenete čitati ovu knjigu i kada se upoznate sa njenim koricama, shvatit ćete da je to više od pukog čitanja – to je promjena koja se budi u vama. U djelu „Četrdeset pravila ljubavi“ govori se o tome kako spoznati Boga, te kako se individua preoblikuje kroz sam taj proces spoznaje.

Glavi likovi ovog djela su Šams iz Tabrisa, Rumi i Ela, koji se nisu slučajno sreli – nego voljom Boga. Kroz knjigu ćete shvatiti kakvu je metamorfozu duha doživio Rumi upoznavši Šamsa. Ovo je potraga prožeta sufijskim misticizmom i poezijom, koja će Elu uvesti u egzotični svijet koji krije odgovore na brojna pitanja koja dotiču najdublju suštinu svakog života…

Nastojte ne opirati se promjenama koje vam dolaze. Umjesto toga dopustite da život živi kroz vas. I ne brinite ako se vaš život preokreće iz temelja. Kako možete znati da je to gdje ste do sada bolje od onoga što dolazi? Nikada nije prekasno zapitati se “Jesam li spreman promijeniti život koji živim? Jesam li spreman iznutra se promijeniti?“ Ni jedan dan vašeg života nije jednak danu koji mu je prethodio. Svakoga trenutka, sa svakim novim dahom, trebamo se stalno iznova obnavljati. Postoji samo jedan način da se rodimo za novi život: umrijeti prije smrti.

Tekst: Ajla Mrkaljević

Foto: nova-akropola.com


Tvoj stav

Ostavi komentar

Vaša email adresa neće biti objavljena zajedno sa komentarom.Potrebna polja su označena sa zvjezdicom(*)



RadiYo Active

Šta svira?

Title

Artist