Mirza Džananović – Turizam u Bosni i Hercegovini


U sklopu projekta Pollution Revolution u mjesecu junu obradili smo temu turizma u Bosni i Hercegovini. Naše Ajla Mrkaljević i Mevlida Šišić ugostile su u specijalnom izdanju emisije doc.dr. Mirzu Džananovića, profesora na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Zenici .

Kako na samom početku doc. dr. Mirza kaže, turizam u Bosni i Hercegovini je veoma specifična grana privrede zbog činjenice da je to jedina grana privrede koja je u konstantnom rastu i razvoju. Naveo je da je najrazvijenija vrsta turizma u Bosni i Hercegovini tzv. sezonski turizam čija je glavna odlika to da je aktuelan samo u određenom periodu godine, tj. za vrijeme trajanja sezone (zimske ili ljetne). Tako dr. Džananović kao najrelevantnija odredišta zimskog sezonskog turizma navodi planinu Vlašić, te olimpijske ljepotice Jahorinu i Bjelašnicu. Zanimljiva je činjenica, kako kaže, da je Tuzla sa svojim slanim jezerom najbitnija destinacija u kontekstu ljetnog sezonskog turizma.

Zenica

Baštinski turizam, koji je u vezi s kulturnom baštinom i naslijeđem, navodi Džananović također kao bitnu granu turizma u Bosni i Hercegovini, ali smatra da je ta vrsta turizma zastupljena samo u pojedinim urbanim centrima tako da ga možemo svrstati u sferu urbanog turizma (Sarajevo, Mostar, Banja Luka itd.), ali smatra da i ruralna područja imaju potencijal za njegovanje i razvoj ove vrste turizma te da su u tom smislu ta područja nažalost još uvijek zapostavljena.

Za treći, a kako za radio Active Mirza tvrdi, i najznačajniji oblik turizma u Bosni i Hercegovini navodi tzv. vjerski turizam. Kao najbitniji primjer vjerskog turizma navodi Međugorje za koje kaže da je najveća turistička atrakcija u Bosni i Hercegovini obzirom da je to jedina lokacija koju posjete milioni turista godišnje. Tu su, kako kaže, i razna dovišta koja imaju određen turistički značaj npr. Ajvatovica, manastir u Vozučoj itd., ali u poređenju s Međugorjem to su uglavnom destinacije koje privlače lokalne ili regionalne turiste, dok Međugorje smatra svjetskom turističkom lokacijom.

Smatra da Bosna i Hercegovina ima dosta neiskorištenih potencijala te da ti potencijali leže upravo u različitostima pri tome misleći na kulturne, narodne, historijske različitosti u Bosni I Hercegovini a koje se odnose na podneblje koje se posmatra bila to Hercegovina, centralna Bosna, Podrinje itd. Za primjer navodi i stećke koji su jedinstven dio kulturne baštine ovog prostora i kao takve nalaze se na  UNESCO-voj listi zaštićene baštine.

Osvrnuo se i na osmansku arhitekturu kao i savremenu arhitektru iz perioda socijalizma. Smatra da se svi ovi potencijali, zajedno uz široku gastronomsku ponudu autohtonih bosanskih jela i pića mogu iskoristiti ali da je problem upravo taj što kako kaže: 

“…imamo mi dosta toga, sve je to super, ali pošto ništa ne koristimo onda i ne ostvaruje toliku korist i toliki profit kakav realno može.”

Kao prednosti turizma u Bosni i Hercegovini pored historijskih, vjerskih, materijalnih, nematerijanih dobara navodi i činjenicu da je naša država jeftina turistička destinacija što je samo po sebi bitan faktor za razvoj turizma i čini je lako dostupnom posjetiteljima iz drugih, razvijenih država. U isto vrijeme kaže da je to donekle i žalosna činjenica jer kako navodi Bosna i Hercegovina je jedna od rijetkih zemalja gdje veliki broj muzeja uopće ne naplaćuje ulaz prilikom posjete.

Glavnom i najvećom manom turizma u našoj zemlji smatra izostanak strateškog planiranja, ulaganja vlasti u turizam (marketing, infrastruktura) te same podrške države u svakom smislu. Kako kaže, Bosna I Hercegovina je primjer da je moguć razvoj turizma bez podrške vlasti, ali smatra da je ista ta podrška organa vlasti veoma bitna ukoliko se turizam želi podići na jedan ozbiljniji nivo. Za poražavajući primjer navodi i činjenicu da na državnom nivou ne postoji ministarstvo turizma.  Iako postoje entitetska ministarstva turizma, kako kaže:

”Turizam ne poznaje entitetske, kantonalne niti općinske granice na kojima toliko insistiramo.”

Zgrada ”Lamela”, jedna od značajnijih simbola Zenice

Oštro kritikuje rad Federalnog ministarstva turizma, navodeći kao najbolji primjer odluku Ustavnog suda FBiH kojom je u julu 2014. Godine Zakon o turističkim zajednicama FBiH proglasila neustavnim a to je bio temeljni zakon za rad u turizmu na području FBiH. Sama činjenica da ni nakon šest godina nije donešen novi zakon o turizmu na nivou FBiH je dovoljan pokazatelj kako se to Federalno ministarstvo turizma odnosi prema turizmu. Na nivou Zeničko-dobojskog kantona ne postoji ministarstvo turizma. Smatra da su ove sistemske greške i propusti krucijalni faktori koji uvjetuju slab razvoj turizma kako u Zenici, kantonu tako i na svim drugim nivoima.

Zbog nepostojanja zakona koji bi regulirao rad turističkih zajednica FBiH alternativa su postali lokalni turistički infocentri koji se mogu baviti promocijom, razvojem I planiranjem lokalnog turizma od kojih se najvažniji u našem kantonu nalazi u Visokom.

Zenica ne posjeduje jedan ovakav turistički infocentar a smatra da je glavni razlog nepostojanje bilo kakve volje da se nešto poduzme po ovom pitanju.

Ipak, smatra da Zenica ima ogroman turistički potencijal. Kako kaže, ne možemo očekivati da Zenicu preko noći pretvorimo u značajan turistički centar, te da privučemo višemilionske brojeve turista, ali smatra da je sasvim moguće privući 5 ili 50 hiljada turista što je veoma bitna brojka za lokalni turizam uzevši u obzir činjenicu da, statistički gledano, turisti u BiH dnevno potroše otprilike 100 KM.

Premda tvrdi da postoje brojna potencijalna turistička blaga u Zenici i okolici (spomenici, arhitektura, izletišta, Smetovi i sl.) kao i stručni kadar u branši turizma koji bi mogao sve to dovesti na jedan ozbiljniji nivo, smatra da je sve to uzalud zbog toga što ne postoji nikakva vizija niti strategija za unapređenje turizma te da je turizam u našem gradu, nažalost, na vrlo nezavidnom nivou.

Kao jedan od problema turizma u Zenici smatra i neupućenost i neinformiranost lokalnog stanovništa o Zenici i lokalitetima koji su potencijalno značajni za turizam. Ipak smatra da je, pored neinformiranosti, veći problem lokalnog stanovništva taj što ne znaju cijeniti lokalna dobra i lokalne turističke resurse. Smatra da je obrazovanje (pri tome više misli na neformalno obrazovanje) veoma bitno za buđenje svijesti te distribuiranje znanja o gradu Zenici, o historiji grada te o turističkim potencijalima. Osvrnuo se i na nepostojanje adekvatnih turističkih mapa grada Zenice pri tome skrečući pažnju na dvadeset godina stare, kako ih je nazvao “antiturističke mape” za koje smatra da više štete turizmu u Zenici nego što mu doprinose.

Zenica

Kako zaključuje, razvoj turizma je usko vezan sa otvaranjem novih radnih mjesta za mlade ljude, ali smatra da pomaka neće biti dok se kolektivna svijest ne podigne na nivo gdje će građani zaista prepoznati sve turističke potencijale grada Zenice, a vlast zapravo pomoći da se ti potencijali i iskoriste.

Ovaj članak je nastao u sklopu projekta Pollution Revolution. Projekat se realizuje zahvaljujući podršci programa Bosnia and Herzegovina Resilience Initiative (BHRI), koji sprovodi Međunarodna organizacija za migracije (IOM), uz finansijsku podršku Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID).

Tekst: Kenan Beganović
Fotografije: Asmir Mahalbašić


Tvoj stav

Ostavi komentar

Vaša email adresa neće biti objavljena zajedno sa komentarom.Potrebna polja su označena sa zvjezdicom(*)



RadiYo Active

Šta svira?

Title

Artist