Dokle više?


“Pomoćnik ministra prometa i komunikacija tokom online sjednice Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine sjedio u potkošulji, a u jednom trenutku počeo i večerati.”

Mislim da je ovakav scenario moguć samo u našoj lijepoj Bosni i Hercegovini, ovom ruglu od države, a ljepoti od zemlje. Taman kad pomislite da smo dostigli granicu, da gore od ovoga ne može biti, ono postane gore. Još smiješnije i još žalosnije. Najgore od svega je to što je ovo stvarni scenario koji kontinuirano proživljavamo. U ogromnim kožnim foteljama sjede ljudi koji nemaju trunku kulture i bontona, kojima nije problem na sjednici se pojaviti u potkošulji, večerati, a pritom donositi odluke za ovu šalu od države i za njen narod. Kakve odluke oni mogu donijeti, koji vrag oni mogu da odlučuju u ime ovog napaćenog naroda? Kao da je njega briga za to što se pojavio u potkošulji, ne zna taj ni za kulturu, ni poštovanje. Ne poznaju oni značenja tih riječi, u suprotnom ne bi se ovako otvoreno rugali svom narodu. Jer šta njih briga, svoje fotelje su osigurali, glasove kupili, svojoj djeci obezbijedili med i svilu, službena auta se redaju, a država neka ide u herlač. Šta fali? I tako u krug, začarani krug.

S druge strane nečiji roditelji, naprimjer, rade kod privatnika, jedan dan osam, drugi dan devet, nekad se zna potrefiti i deset sati. Lome svoje ruke, troše svoja leđa, sijede se redaju, bore skupljaju. Ali mora se, jer sin ide na fakultet, mlađa kćerka završava srednju školu i niko te ne pita kako i možeš li. Ideš naprijed, da svojoj djeci pomogneš u krojenju svog puta i trudiš se da im sudbina bude što svijetlija. Da ne moraju lomiti svoja leđa i svoj duh radeći kod privatnika za crno ispod nokta. Ali onda dođe neki glavonja, kojem je stranka i uvlačenje u guzicu dražesno omogućilo čuvenu kožnu fotelju i nasmije vam se u face, podmetne nogu i vaše dijete sa fakultetskom diplomom odjednom radi kao konobar. Jer im se može, jer ih nije briga, jer takvi nemaju stida i srama. I sve više mi se gadi ovaj scenario od države, i samo se pitam dokle više, miša vam vašeg? Dokle više? Kada će više izumrijeti ova pohlepna vrsta grabežljivaca koja je opsjela ovu brdovitu zemlju? I hoće li ikada?

Bojim se da ne ostaje više ni riječi u meni, samo se niže razočarenje, a ljutnja se skuplja, i lagano se javlja strah. Kamo sreće da mogu vrisnuti i u sred tih licemjernig faca vam opsovati mnogo toga. Ali na koncu sve što ostaje da vam poručim jest da #sjašite!


Tvoj stav

Ostavi komentar

Vaša email adresa neće biti objavljena zajedno sa komentarom.Potrebna polja su označena sa zvjezdicom(*)



RadiYo Active

Šta svira?

Title

Artist