Historija grafita i grafiti u Zenici


Urbani fenomen pod nazivom grafiti koji se pojavio osamdesetih godina prošlog stoljeća uveliko je prisutan na našem području. Odlučili smo istražiti šta to zapravo predstavljaju grafiti, ko se prvi počeo baviti crtanjem istih i zato smo porazgovarali Kemalom Krkalićem o ovim temama.

Prvo pitanje koje smo mu postavili bilo je da nam ispriča kratku historiju ove pojave.

“Prvi grafit otprilike koji se neko potpisao pod svojim alter-ego bio je u Stay High 149 u Brooklyn-u. Na početku je to bilo čisto potpisivanje, takozvano “tagganje” ili nanošenje svog imena na površinu i vremenom sve više ljudi je privlačilo to da svoj alter-ego potpišu na što više različitih mjesta u gradu. Sva mlada kultura 60-ih i 70-ih kako je počeo new wave moderne umjestnosti svi su se počeli potpisivati da je to u jednom trenutku velikoj većini njujorčana postalo interesantno, te su počeli izobličavati slova (kojima se potpisuju) i praviti nove oblike od istih tih slova. Prvo kvadrat, a od tog kvadrata ili pravougaonika su se stvarali novi oblici pomoću geometrije, raznih karaktera i krajem 70-ih i 80-ih nastankom hip-hopa grafiti odmah postaju dio tog novog pokreta. Grafiti su u početku imali nekoliko načina potpisivanja, prvi je bio tagganje, drugi throw up i treći je bio style.”

U nastavku razgovora prebacili smo fokus na domaću historiju grafita. Najstariji na Balkanu je, kako kaže naš sagovornik, Gene iz Zagreba koji je počeo raditi grafite sredinom osamdesetih godina. Dodao je kako se prvi grafiti u BiH javljaju u Tuzli početkom devedesetih godina. U Zenici je prvi grafit, kaže Kemal, uradio Avok, a poslije njega se tu pojavljuju Izak, Akter, Enk, Lone u periodu 2005. – 2010., i kaže kako je on sam prvi grafit uradio 2008. godine. Proširili smo temu i nastavio je:

“Ja sam to počeo raditi još na početku osnovne škole kada sam vidio kako se stariji brat mog prijatelja potpisuje i ima neki stil potpisivanja, tako sam počeo prvo potpisivati se svojim imenom. To je sve uzelo više maha u petom ili šestom razredu, sa pojavom hip-hop scene u Zenici, tako da sam 2008. kupio prve sprejeve i napisao svoje ime – Tone. Ime sam izveo od Amerikanca koji je nosio ime T-Kid (Terrible kid) i htio sam raditi wildstyle poput njega, pa sam se nazvao Terrible one (skraćeno Tone).

Pojavom interneta počeli su istraživati kulturu grafita, gledati dokumentarce od kojih je najveći uticaj na Kemala imao film “Styles” iz kog je naučio sve o raznim stilovima i tehnikama potpisivanja. Počeo je razvijati vlastiti stil i putovati u Sarajevo kako bi nabavio boje koje nisu bile dostupne u Zenici. Grafite još uvijek radi i kaže kako su gotovo svi u njegovom društvu prestali, ali on ih piše bar povremeno. Uglavnom su radili grafite na tzv “polulegalnim” mjestima, odnosno, ruševinama i napuštenim objektima. Dodao je kako je on sve vrijeme radio skice i trudio se razviti svoj stil te se udaljavao od “bombanja” i vandalizma.

“Uzeo sam blaži pristup, slikanja na legalnim mjestima i oslikavanje murala (što je došlo kasnije). Prvi grafit sam uradio na garažama iza zgrade koji je vjerovatno još tamo, a drugi je na jednoj školi gdje sam po prvi put pravilno uradio wildstyle.”

Što se tiče ličnog stila, počeo je sa simple stilom, i uvijek težio prema wildstyle-u i 3D-u koji kako kaže još nije savladao. Uzori su mu Seen, Cope2, T-Kid, Ces, iz New York-a, zatim Saber iz Los Angelesa, DAIM iz Njemačke,  Love, Bond, a sa Balkana: Gene,  Nemo, Cube, Akter (poznatiji kao Juno, iz Zenice), i Izak (također iz Zenice). Vukao je i inspiraciju iz grafita koji se rade na vozovima, koje doduše nije lično radio.

Razgovor smo završili pitanjem šta to za njega predstavljaju grafiti i Kemal je odgovorio:

“Suština je da se to radi ilegalno, da se ime potpiše na što više mjesta u gradu, jer kada ispišete čitav grad svojim imenom to se naziva “all city”. Također tu su i vozovi zbog samog adrenalina i ilegalnosti i predstavljaju jako bitan aspekt ove kultura, jer ih je jako teško raditi. Dosta ljudi se odvojilo od ovog doduše, i uglavnom su se okrenuli street art-u i legalnom crtanju murala. Zašto se rade grafiti – pa čisto kako bi se vaše ime vidjelo i zašto su vozovi toliko atraktivni – zato što su vozovi pokretna galerija i tvoje ime se vidi u više gradova. Drugi aspekt bi bio slanje neke poruke (npr. Banksy) a što se tiče murala to bi bila proširena grana grafita koja bi bila predstavljala neku jaču estetiku. Na početku su svi radili ilegalno, ali s vremenom se zapitaš da li je zapravo potpisivanje vrijedno toga.”

Ovaj članak je nastao u sklopu projekta Pollution Revolution. Projekat se realizuje zahvaljujući podršci programa Bosnia and Herzegovina Resilience Initiative (BHRI), koji sprovodi Međunarodna organizacija za migracije (IOM), uz finansijsku podršku Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID).

Autor teksta: Kemal Alijagić


Tvoj stav

Ostavi komentar

Vaša email adresa neće biti objavljena zajedno sa komentarom.Potrebna polja su označena sa zvjezdicom(*)



RadiYo Active

Šta svira?

Title

Artist