Kampanja #sjašite: Razgovor sa Zeničaninom s adresom u Kopenhagenu

U sklopu programa Radija Active i kampanje #sjašite, razgovarat ćemo sa mladim ljudima koji su iz određenih razloga napustili našu zemlju i skrasili se u nekoj od zemalja svijeta. Ovaj put razgovaramo sa Dariom Baškaradom, Zeničaninom sa adresom u Kopenhagenu. Dario je diplomirani pravnik, a našu zemlju je napustio 2016. godine. U nastavku možete pročitati kako je to tekao razgovor:

1) Koja je bila vaša tačka ključanja u kojoj ste odlučili okrenuti leđa našoj zemlji i koliko žalite za tom odlukom?

“Mnogo je razloga tu koji su bili tačka ključanja da ja napustim naš grad ali jedan od osnovnih razloga je taj da su se vrijednosti okrenule u našem društvu tj da su zamijenile mjesta… vrijednosti u etici života da više nisam mogao trpiti to da se susrećemo sa nepodobnim ljudima na nekim važnim mjestima u javnim sektorima javnim preduzećima, ta arogantnost, nekultura svakodnevno udaranje u zid kroz susret u birokratiji, do traženja posla… jednostavno čovjek je prosto od tog umoran i nisam više imao snage da se nadam da će nešto biti bolje, da to samo ide unatrag da me vuče unatrag tako da sam spakovao kofere i potražio neki duševni mir i sreću negdje gore na sjeveru.”

2) Šta bi se moralo desiti da bi se vratili u naš mali raj?

“Zanimljivo pitanje koje zahtjeva jednu dugu i duboku raspravu, ali evo probat ću odgovoriti na to pitanje. Možda kada bi bilo nagoveštaja da će se stvoriti neku jedinstvo, neki dobar suživot bez neke nacionalne mržnje, netrpeljivosti nacionalnih ključeva da se bira ko je šta, kako se zove, kako mu je ime, to se to sve zaboravi da krenemo nekako iz novog početka možda možda tad bi se vratio, ali mislim da se to neće desiti, ne znam ja narednih koliko godina, ne želim da lupam… za mog života neće sigurno tako da evo rado ću preći na iduće pitanje.”

3) Šta poručujete ljudima koji još uvijek vjeruju u uspjeh u BiH?

“Poručio bi im ga ako žele već nešto promijeniti i ako žele da ostanu u Bosni i Hercegovini u našem gradu, bez obzira u kojem smislu da mijenjaju, ekonomski, kulturološki da uzmu sve zadnje godine od završetka rata, da prođu kroz greške, šta se ponavlja koja se greška ponavlja od naših vlasti i da probaju početi neku novu fazu reforme da stanu najzad na kraj tim greškama koji se konstantno ponavljaju koje uništavaju našu državu i naše društvo da krenu jedan proces neka to bude i spor proces ali neka ga barem pokrenu.”

4) Kakva su vaša iskustva s politikom u BiH, da li vam je neko ponudio mjesto negdje zato što ste podobni ili vas je odbio jer niste bili podobni? Koliko mislite da je izborni proces fer u BiH i zašto ne?

“Iskustva sa politikom u BiH su više negativna nego pozitivna iz milion razloga znamo svi koja je to farsa sa političkom scenom u našoj državi. Ko su ti ljudi više na vlasti, ko ih više bira šta se to dešava je li to ne nerazum pobijedio na razumom ili se to više štima non-stop…. referirat ću se opet na prvo pitanje, nepodobni na podobnim mjestima.”

5) Šta to ima vaš grad da nema vaš grad rođenja?

“Kopengahen ima more, ali fali mu rijeka jedna, šalim se… Pa ima tu opuštenost lagodnost života kako Skandinavci žive usporenim načinom života pokušavajući ne davati, ne pridonositi stres ičemu što rade, prihvaćaju sve ljude ne osuđuju te ni kulturološki, ni nacionalno ni koje si religije, kako izgledaš znači svi su dobrodošli i to puno znači za jednog doseljenika iz Bosne i Hercegovine mislim ne samo za mene. Kopenhagen je prihvatio mnoge doseljenike mnoge studente iz raznih krajeva i toga čini jednom metropolom vrlo ono značajnom u cijeloj Europi.”

6) Na što se žale žitelji vaše zemlje, a što je ovdje neshvatljivo?

“Danci se najviše žale na to ako u javnom prevozu voz, metro ili bus zakasni dva ili tri minuta ili ako plata je zakasnila jedan dan tj. nije legla na taj dan koji je trebala nego sutra i treći problem je naravno nedostatak sunca. Mnogo kukaju na vrijeme, a kada sunce izađe i onda su po ulicama kao hipnotizirani samo upijaju vitamine i to obožavaju.

7) Kako bi poredali prioritete bh mladih? Na kojem mjestu je ratno naoružanje, treći entitet ili otcjepljenje RS?

“Prioriteti mladih bi trebali da budu građenje opraštanja i građenje jedinstva u našoj državi. Mislim da ova ratna naoružanja, otcjepljenja neće donijeti ništa dobro, jedino jedno jako jedinstvo u našoj državi bi trebalo i mislim da bi donijelo jake promjene i neki napredak. Da Almir mrzi Ivana ili Milana ili da Milan mrzi Almira da to nosi iz porodice, iz kućnog odgoja ništa nam to neće dobro donijeti.”

8) Jel loš narod ili je loša vlast? I zašto ovo nije isključivo?

“Mislim da smo bili nekad dobar narod ali su nas godina iskustva nekako učinilae lošim i opreznijma pa smo se povukli u sebe ne želimo ići naprijed negdje smo izgubili osećaj za prave vrijednosti. Izgubili smo taj smisao da se borimo, prestali smo se boriti kada bi najviše trebalo. Ove dvije stvari loš narod loš političar; to definitivno ide zajedno jer mi biramo već godinama, već više od 25 godina biramo jedne te iste koji su na vlasti nema nekih promjena nema naznaka da će biti promjena. kao što kažu imamo prelijepu zemlju, krajolik za poželjeti ali jednu zemlju jednu državu ne čini samo njen prostor, njeni krajolici već stanovnici i žitelji koji tu žive.

Pozdrav od Baškija i nastavite sa dobrim radom.”

#sjašite

Autor teksta: Slaven Brnjaković

Izvor fotografije: