Dokumentarac u nastajanju: Kako mladi u BiH vide svoju državu?


U periodu od 27. do 30. augusta, održan je Positive Radiation Festival koji je okupio mlade iz svih dijelova Bosne i Hercegovine koji su na pripremljenim mentorskim radionicama mogli naučiti više o aktivizmu i uopće djelovanju nevladinih organizacija. S obzirom na koronavirus, spektakularni muzički dio festivala nije se održao, ali naš grad je, bez obzira na to, živnuo i ponovo zasvijetlio. Spoj mladih ljudi s iskusnim mentorima i zanimljivim sagovornicima pokazao se vrlo zanimljivim i uspješnim. Ta četiri dana ispunjena smijehom, zabavom, učenjem i dinamičnom razmjenom iskustava obogatili su dodatno dvoje mladih ljudi – Teodora Djukarić i Radojica Marković.

Kenan, Ivona i Teodora

Prije par mjeseci kontaktirala me Teodora, djevojka čiji su se roditelji preselili iz Banja Luke i Kneževa u Njemačku još prije nego je započeo rat na našim prostorima. Iako je rođena 1996. godine u Stuttgartu gdje je završila gimnaziju, studirala na odsjeku za Medije, komunikaciju i film u Zürichu jer su je oduvijek zanimale i inspirisale hrabre priče s jedinstvenim kadrovima i načinom pripovijedanja, i upisala master studij na odsjeku za Film na londonskom University of Arts, Teodora je cijeli svoj život, na ovaj ili onaj način, bila povezana s Bosnom i Hercegovinom. Svoja ljeta provodila je u Kneževu i Banja Luci, gdje su joj dani prolazili u uživanju u dobroj hrani i lijepoj prirodi, i druženju sa svojim najmilijima.

Prihvatajući svoje porijeklo i želeći ga u većoj mjeri istražiti i osvijestiti, ona je odlučila posvetiti svoj diplomski rad upravo mladima iz Bosne i Hercegovine. To je bio i razlog zbog kojeg smo se upoznale – odlučila je prikazati život mladih u Zenici kroz životnu priču Kenana Beganovića i kroz dosadašnja iskustva mene, Ivone Kukić. Na moje pitanje zašto se odlučila na takvo nešto, Teodora mi je rekla: „Kako idem svake godine u Banja Luku, primijetila sam zadnjih godina kako je omladina isfrustrirana i pita sebe – da idem ili da ostanem? Takvo pitanje jedna mlada osoba na Zapadu ne mora da se pita, ali je u BiH to svakodnevica. … ‘Na mladima svijet ostaje’ je rečenica koju moja baba meni uvijek kaže, i upravo bi tako trebalo biti. Ako omladina ove države neće da ostane u BiH, ko će onda da ostane? Uz to, kako sam primijetila frustraciju kod mladih u Banja Luci, htjela sam da vidim kako druge mlade osobe iz BiH razmišljaju – zato putujem u različite gradove u RS-u i FBiH-e, da vidim koje razlike i sličnosti postoje u željama i predviđanjima o budućnosti Bosne i Hercegovine“.  

Prvi put smo se službeno upoznale u petak, 28. augusta, a ispred mene su se našli nasmijana i srdačna Teodora i njen rođak Radojica, visoki i kršni dečko koji dolazi iz Kneževa. Radojičin zadatak bio je pomoći njegovoj rodici u snimanju dokumentarca, a iako studira na banjalučkom Ekonomskom fakultetu, vrlo lako se uživio u svoju ulogu i počeo i sam uživati u upoznavanju novih ljudi, slušanju i dokumentovanju njihovih priča. Odvela sam ih u kafić „Verdi“ s kojeg puca pogled na zenički Bulevar i rijeku Bosnu, a nakon oduševljenja pogledom i upoznavanja, otišli smo i do centra grada. Priča i druženje su tekli prirodno – postala sam pravi pravcati turistički vodič, a njih dvoje su slušali pažljivo i znatiželjno ono o čemu sam im govorila. Kako bi što bolje upoznali Zenicu, i posebno onaj njen pozitivni i zdravi dio, odlučila sam ih pozvati na festival i druženje koje je organizovano nakon zakazane diskusije u prostorijama radija Active. Teodora je neprestano hvatala trenutke svojim fotoaparatom, a Radojica je upoznavao ljude i bio dobro raspoložen. Okružena mladim ljudima iz Mostara, Zenice, Bihaća, Banja Luke i Kneževa, i njihovim veselim žamorom, pomislila sam u sebi kako je malo potrebno čovjeku da opet živne i prodiše.

Nakon što su snimili kadrove grada, ponovili druženje s nama na festivalu i u redakciji radija, te snimili Kenanovu i moju priču, pitala sam ih kako im se svidjela Zenica i po čemu će nas pamtiti. Teodora mi je rekla: „Zenica i pogotovo ekipa Radija Active su me oduševile potpuno. Koliko rada, truda i snage se ulaže u kulturne projekte koji su otvoreni za svakoga iz cijele BiH. … Što se tiče grada, meni je bila zanimljiva stara arhitektura iz bivše Jugoslavije koja se može vidjeti u cijeloj Zenici, zbog čega sam mogla da zamislim kakav grad je Zenica bila u to vrijeme.“

Prostor i ekipa s Radija Active inače su im se toliko uvukli pod kožu da su odlučili snimiti nas upravo u redakciji ispunjenoj ljubavi, prijateljstvom, dojmljivim predmetima i slikama. Druženjem sa Zeničanima, saznala je i s kojim se to preprekama oni susreću – korumpirani politički sistem, nedovoljno ulaganje u kulturne aktivnosti, nezaposlenost, neorganizovanost sistema koji funkcionira kroz veze i pozicije, isprepletenost politike i religije.

Iako mu je to bio prvi posjet Zenici, Radojica je bio oduševljen: „Moj boravak u Zenici posebno ću pamtiti po ljudima koje sam upoznao, jako su topli, gostoprimljivi i iskrenih namjera. Osim toga, hrana je kao svugdje u BiH – najbolja“.

Ivona, Kenan i Radojica

S obzirom na Teodorinu profesionalnost, učinila je sve što je potrebno za snimanje jednog dokumentarca: istraživanje, priprema, određivanje lokacija, pronalaženje sagovornika, osmišljavanje pitanja, planiranje rasporeda snimanja uz posebno posvećenu pažnju pridržavanju svih mjera u svrhu sprečavanja korone. U sklopu svog dokumentarca, ona će posjetiti gradove Banja Luku, Zenicu, Sarajevo, Mostar i Doboj kako bi razgovarala s mladim ljudima (od 18 do 28 godina) i dobila potpunu sliku o trenutačnoj situaciji u našoj državi. Eventualne sličnosti i razlike Teodora će tek da otkrije, a mene je zanimalo kako Radojica, kao mlada osoba iz RS-a koja ima bolji uvid u način funkcionisanja BiH, poredi svoju situaciju s položajem mladih u FBiH: „Problemi su manje-više isti kao i u gradu iz kojeg ja dolazim – jako loša politička situacija, ogromne razlike u finansijskom smislu, male šanse da se izboriš za svoj pravac, nemogućnost pronalaska pristojnog posla i zarade. Razlika između mladih Zenice i Banja Luke skoro da i ne postoji, u mnogo čemu smo slični, posebno ta gostoprimljivost koja krasi veći dio BiH. Jedina razlika koju trenutno vidim je da je Zenica možda naprednija u većoj angažovanosti u kulturno-umjetničkom razvoju i većoj predanosti toj sferi“.

Teodora ima velike planove za svoj dokumentarac koji namjerava završiti u januaru sljedeće godine, nakon čega će ga, ukoliko potraje situacija s koronavirusom, slati u različite kompanije za produkciju na Balkanu i Zapadnoj Europi. Želja joj je da se film prikaže na što većem broju festivala širom Europe i svijeta, a nada se da će se, prema njenoj priči, možda snimiti cijela serija ili film uz saradnju s profesionalnom ekipom.

Ja želim da pokažem različite sredine Bosne i Hercegovine, kako mladi u njima žive, druže se, i da li postoje neke razlike između njih. Velika je i važna tema budućnost BiH i njene omladine. Nadam se da će kroz susrete s različitim sredinama, entitetima i identitetima početi jedna konverzacija u BiH koja će donijeti promjenu, jer već sad predviđam da svako želi neku promjenu i da niko nije 100% sretan“.

Kao što su Teodorino i Radojičino prisustvo zaokružili festivalsku priču, tako je i njihov boravak u Zenici okrunjen odlaskom na obližnje Smetove. Unatoč prohladnom vjetru koji je puhao, uspjeli smo se uslikati još koji put i snimiti još nekoliko kadrova – Kenan i ja gledamo dolje prema Zenici, našem rodnom gradu, dok nam kose vijore i lica postaju zamišljena. Naši gosti i novi prijatelji su slatko umorni i sretni. Izgleda da su i oni našli nove prijatelje u nama i da im je jako prijalo boraviti u društvu mladih, pametnih, pozitivnih ljudi koji se bore i vjeruju u bolje sutra, a razlike koje eventualno postoje vide kao prednost i snagu. Zaželjeli smo jedni drugima sretan put, da se vidimo još koji put, i da Teodorin film postane uspješan i popularan. A ako i ne osvoji neku važnu nagradu ili ne napravi neku veliku senzaciju, uspio je već u jednome – skupiti ljude iz različitih gradova i s drugačijim imenima, dati im lica i glas, i slaviti ih. 

Teodora, Ivona, Kenan i Radojica

Autorica teksta: Ivona Kukić


Tvoj stav

Ostavi komentar

Vaša email adresa neće biti objavljena zajedno sa komentarom.Potrebna polja su označena sa zvjezdicom(*)



RadiYo Active

Šta svira?

Title

Artist