Ponedjeljak, utorak, srijeda, četvrtak, petak, subota, nedjelja i opet ponedjeljak.


Ponedjeljak.

Dan koji dolazi poslije nedjelje, ako je vjerovati starom korijenu riječi prema staroslavenskom jeziku. U skorije vrijeme ponedjeljak označava jad i bijedu ponovnog početka sedmodijelnih krugova u kojima se odvija ljudska patnja. Sizif u ponedjeljak stoji u šest ili sedam ujutro i gleda kamen ispred sebe. Ništa to nije strano dobrom starom i odgovornom Sizifu koji već hiljadama godina liježe ranije kako bi mogao ustati ranije, kako bi mogao stići na posao, kako bi mogao odslužiti svoju kaznu.

Ja ustajem pretežno oko šest. Proteklih nekoliko godina se nisam kvalitetno naspavao, ali to nije ni bitno jer mi ljudska prilagodljivost dozvoljava funkcionisanje uz skraćeno vrijeme za odmor. Tu čeži ljepota i superiornost čovječnosti – sposobnost prilagodbe; sposobnost kako i se nosio teret života i način kako bi se pobijedio haos.

Živeći u vremenu zgodnih žena i nezgodne ekonomije shvatio sam kako čovjek prvenstveno treba biti samostalan i zadovoljan sobom, prije nego uopće smije pomisliti na stvari veće od njega samog. Zato se spremam ranije i uvijek stižem na posao na vrijeme, odgovorno radim, po potrebi i prekovremeno i strpljiv sam kada treba biti strpljiv i uvijek izdržim kada se na mene stavi pritisak. Naš dobri šef mi već godinama govori kako sam jedan od najboljih radnika i kako ću vjerovatno jednoga dana biti na odličnoj poziciji i zarađivati mnogo novca. Radujem se tim idejama i često sanjarim kako će to sve izgledati kada se desi. Uopće nije ni teško ostvariti te snove, samo treba biti strpljiv i marljivo raditi.

Ujutro prije posla ne jedem jer nemam vremena, ali zato pauzu uvijek iskoristim za jelo, obično se zasitim nečim iz lokalne radničke pekare ili narudžbom iz fast-food-a, jer je efikasnost najbolje oružje koje mi je moj um osigurao. Zato sam prije nekoliko godna prestao pušiti, jer osim što cigarete narušavaju moje zdravlje, narušavaju i moje ekonomsko stanje jer su akcize previsoke i neka su, bolje je ne pušiti. Kafu također rijetko pijem jer sam čitao kako je kafeinska adikcija zapravo opasnija nego što ljudi misle, stoga kafu pijem samo ponekad u društvu. Alkohol ne konzumiram jer je to čist gubitak vremena i novca. S obzirom na to kako želim bolju budućnost, važno je odreći se poroka koji bi taj proces sticanja bolje budućnosti mogli usporiti ili u najgorem slučaju onemogućiti.

Utorak

Prema starim slavenima znači “drugi”. Vjerovatno bi najjednostavnija definicija utroka bila “ponedjeljak dva”. Sizif utorkom nastavlja svoj uspon, proklinjući svoju sudbinu i svoj kamen.

Utorkom također ustajem oko šest. Nastavljam dobar posao koji sam odradio u ponedjeljak nešto opuštenije jer već se polahlo vraćam u rutinu i napominjem sebe kako je to dobra stvar, progresivna stvar, i moram biti uporan i utorak je samo dan bliže dugoročnoj isplati za moj teški rad.

Ujutro ne stižem jesti, ali zato stižem prije svih ostalih radnika i otvaram radno mjesto. Zato mi je šef dao par ključeva jer sam kako on kaže “čovjek od povjerenja”. Često razmišljam o tom komplimentu i mnogo mi je drago što moj šef vidi moj trud. Prija mi ta spoznaja kako sam efikasniji i odgovorniji od ostalih radnika koji kasne ili su često na bolovanju. Najgora vrsta radnika su oni koji dolaze na posao mamurni i oni koji previše često uzimaju pauze za cigarete. Kako su samo neodgovorni ti ljudi koji tako bezobrazno dozvoljavaju svojim porocima utjecaj na njihov život. Mislim o njima i često im poželim reći kako privatni život treba držati razdvojeno od poslovnog, ali nikada im ne kažem jer bi šef mogao pomisliti kako se pravim pametan ili stvaram nepotrebene tenzije na radnom mjestu, što uopće nije efikasno. Ostali radnici se često šale na moj račun kako sam uvijek ozbiljan i odgovoran. Uopće ne razumijem takve šale.

Srijeda

Označava sredinu sedmice ukoliko se gleda na nedjelju kao početak ili ako se gledaju samo radni dani. Sizif srijedom dolazi do sredine brda i postaje naviknut na guranje kamena.

Posao teče sve efikasnije. Navikao sam na sedmičnu rutinu i srijeda je jedan od produktivnijih dana za većinu radnika. Oni koji popuste i padnu u depresiju jer su slabi mrze srijedu jer srijeda označava sredinu kruga i baš srijedom postaju svjesni kako su tek prešli pola puta, koji će ponoviti i sljedeće sedmice, i sedmice poslije te i one tamo sedmice itd. Nerednici i ljudi koji nisu svjesni dobrobiti rutine se najčesće tako osjećaju, ali efikasni ljudi znaju kako je sredina ključna za nastavak progresa i dokaz pređenog puta koji nije uzaludan. Zato postoje pauze kako bi se mogli odmoriti i vratiti dobrom poslu.

Četvrtak

Dan koji označava drugu polovinu sredine. Prava polovina sedmice, četvrti dan kako mu ime implicira. Sizif četvrtkom lomi polovinu puta i nastavlja još upornije.

Četvrtak je često najproduktivniji dan za sve nas na poslu. Šef često kaže kako je najbolje kad bi inspekcije dolazile isključivo četvrtkom kako bi mogle vidjeti naš puni kapacitet na djelu. Četvrtak, kao drugi dio radnog dana (nakon pauze) predstavlja šprint do kraja. Najopušteniji je dan osim možda petka i često među radnicima budi nadu. Za mene četvrtak zaista predstavlja nadu, ali nekada nas šef tjera na prekovremeni rad četvrtkom jer zna kako radnici često slabije rade petkom. U potpunosti se slažem sa šefom jer ipak je on šef i zna šta je najbolje za nas jer je završio škole koje su ga podučile efikasnosti vođenja radnog mjesta i upravljanja radnicima na najbolji način. Stoga drugi dio radnog dana mora biti efikasan i produktivan kao i prvi.

Petak

Peti dan u sedmici i posljednji radni dan. Sizif petkom dolazi gotovo do vrha brda, i noseći nadu u mislima shvaća kako je gotovo na kraju puta.

Petkom su svi opušteni i nažalost samo jedva čekaju kako će što prije otići kući. Zato je petak najneproduktivniji radni dan. Ponekad se ljutim na radnike kada ranije odlaze kući ili ne rade ništa konkretno jer, eto, petak je, šta se više ima raditi, za to ima ponedjeljak. Petkom radim kao i svakim danom i ozbiljno sam produktivniji od ostalih radnika. Oni se razilaze i odlaze s posla ranije ali ja smatram kako bi to bilo kršenje mog radničkog ugovora koji je ipak tu za moju dobrobit pa ga se stoga i pridržavam. Ostajem zadnji na poslu kao i svakog dana i kada se radnici raziđu pospremim prostorije i zatim zaključavam vrata, nakon što dvaput provjerim, siguran kako su stvari na svom pravom mjestu i kako je sve u savršenom redu i spremno za ponedjeljak.

Subota

Šabat – sveti dan, dan za odmor. Ljudi doduše više praktikuju nedjelju za odmor. Subotom Sizif pobjeđuje posljednje prepreke na svom putu do vrha. Ja subotom radim privatno, jer od viška glava ne boli. Većina bi ovaj dodatni posao shvaćala opuštenije, ali ja smatram kako je ovaj posao jednako bitan kao i svaki stoga subotom ustajem u šest ujutro i produžavam sedmičnu rutinu za jedan dan jer je tako najjednostavnije i najefikasnije. Kao kada radnici poslije posla žure kući ili idu na piće i druženje, tako se subotom srećemo dok oni izvode porodice ili prijatelje po gradu viđam ih na pauzi i tada često nastaju šale kako previše radim. Tada se mogu nasmijati jer više nismo u jednakom odnosu, jer oni vikendom nisu radnici.

Nedjelja

Istinski neradni dan za neke, ali ipak se može raditi po kući. Odmor je bitan, stoga nedjelju često iskoristim za šetnju, a navečer gledam filmove ili igram igrice na mobitelu. Već nekoliko mjeseci skupljam novac i radim marljivije nego inače kako bih mogao kupiti novi model mobilnog telefona koji mi je potreban za kvalitetniji odmor i zabavu. Odlučio sam kako ću to uraditi sutra.

Nedjeljom Sizif stoji na brdu i upalih očiju gleda kako se kamen počinje kotrljati natrag niz brdo, nagovještavajući ponedjeljak.

Ponedjeljak.

Ustajem u šest i uopće se ne osjećam umorno jer sam uzbuđen za još jedan produktivan dan. Spremam se za posao brže nego inače i stižem ranije. Marljivo i uzbuđeno radim do pauze i ne odlazim po hranu jer ponedjeljkom na pauzi šef donosi plaću i želim je lično primiti i srdačno mu se zahvaliti. Ostatak dana radim pun energije i jako zadovoljan.

Nakon posla gotovo trčeći idem prema gradu kupiti novi model mobilnog telefona. Ulazim u prodavnicu i jedva prikrivam uzbuđenje. Model koji želim već odavno je tu na polici i ljubazno pitam radnika, koji mi govori specifikacije tog odličnog modela, može li ga izvaditi kako bih ga pažljivije pogledao. Pregledam uređaj i kada utvrdim kako je to zaista odličan model govorim radniku kako ću ga kupiti. Brižno nosim kesu (u kojoj se nalazi kutija u kojoj se nalazi moj novi mobilni uređaj) kući i uzbuđeno ga otpakujem, čitam uputstva, palim ga po prvi put i shvaćam koliko sam sretan što sam ga kupio. Toliko sam bio uzbuđen, zaboravio sam bilo šta pojesti. Razmišljam kako ću spremiti neki ručak čim malo pregledam telefon. Uzbuđen i presretan skidam nove aplikacije i igrice koje prije nisam mogao imati i satima se zabavljam. Euforičan sam i javljam svim poznanicima i porodici kako je ovo odlična stvar i predlažem im isti model jer je zaista fantastičan.

Sizif stoji i gleda kamen ispred sebe. Shvaćam koliko sam istinski sretan zbog novog modela mobilnog uređaja. Sizif stoji i gleda kamen ispred sebe. Kako je ovo samo dobar model! Shvaćam koliko sam sretan ali shvaćam i zašto. Nakon što sam shvatio, odlučio sam kako ću se danas ubiti.

Naslovna fotografija: Michel Morgenstern (preuzeto sa economist.com)


Tvoj stav

Ostavi komentar

Vaša email adresa neće biti objavljena zajedno sa komentarom.Potrebna polja su označena sa zvjezdicom(*)



RadiYo Active

Šta svira?

Title

Artist