Kampanja #sjašite – Armen Tatarević: Austrijanci se dosta žale ukoliko kasni prijevoz
Nastavljamo s kampanjom #sjašite u sklopu programa RadiYo Active. Razgovaramo sa ljudima koji su iz nekih razloga napustili Bosnu i Hercegovinu te potražili sreću u raznim zemljama Evrope i svijeta. Ovaj put razgovaramo sa Armenom Tatarevićem, momkom koji je svoj život u BiH proveo na relaciji Gradiška-Travnik-Zenica da bi 2018. godine odlučio napustiti našu zemlju te skrasiti se u Beču. Armen je po struci ekonomista, ali je dugo vremena proveo kao projekt kordinator i menadžet za Erasmus i druge organizacije. Također, postao je prepoznatljiv preko svojih putopisa gdje je obišao desetina zemalja Evrope i svijeta.
1) Koja je bila vaša tačka ključanja u kojoj ste odlučili okrenuti leđa našoj zemlji i koliko žalite za tom odlukom?
Tačka ključanja je bila što sam se počeo karijerno da vidim u nekim međunarodnim organizacijama i kompanijama. Također me živciralo, to što su poslodavci u BiH počeli da neke osnovne stvari kao plaćeno bolovanje, godišnji, slobodan vikend, redovnu platu smatraju luksuzom. Ja nisam mogao dopustiti da živim s takvim ljudima. Rekao sam sebi da moram i trebam tražiti nešto drugo i nešto više.
2) Šta bi se moralo desiti da bi se vratili u naš mali raj?
Pa, trenutno uopće ne vidim tu opciju, nažalost. Moralo bi se desiti da se životni standard dobro podigne odnosno da svi ljudi u BiH žive nekim dostojanstvenim životom, s većom minimalnom platom i penzijom, a istovremeno spuste plate političarima. GDP bi se trebao mnogo produktivnije koristiti osim na plate političara. Postaje praktički džaba što ti ili neko oko tebe ima dobro plaćen posao, sama infrastruktura ti ne dozvoljava da uživaš u toj plati niti ljudi oko tebe mogu da uživaju također. To je nešto što mi vjerovatno najviše smeta. Na kraju krajeva, ako ne možeš da uživaš sa ljudima oko sebe, da li prijateljima ili porodicom jer svako ima svojih problema oko sebe, da li to bili niska plata ili bolest roditelja jer nema normalna zdravstvena njega. Ja sam sebi obećao da neću da dođem u starost i da budem uslovljen da koristim zdravstveni sistem BiH, gdje se čeka na nalaz po šest mjeseci ili dijagnozu po godinu dana.
3) Šta poručujete ljudima koji još uvijek vjeruju u uspjeh u BiH?
Vrlo teško pitanje, jer ja zaista više ne vjerujem u Bosnu i Hercegovinu, jer se mora čitav sistem promijeniti. Nisu tu dovoljni ni izbori, jer je cjelokupni sistem jednostavno iznutra pokvaren jer svi novi koji dolaze su već dio tog sistema i ugurani u sistem. Oni koji vjeruju u uspjeh u Bosni i Hercegovini trebaju se fokusirati na svoj mali ekosistem, odnosno da grade nešto lokalno i da uživaju u tome. Jer ako želiš napraviti nešto više, uvijek te sijeku širi politički krugovi i traže tu dio za sebe. Ima tu primjera i drugih firmi koje su se izdvojile u IT sektoru, kao što su neke firme u Sarajevu tako da nije svakako sve negativno.
4) Kakva su vaša iskustva s politikom u BiH, da li vam je neko ponudio mjesto negdje zato što ste podobni ili vas je odbio jer niste bili podobni? Koliko mislite da je izborni proces fer u BiH i zašto?
Nisam nikada imao ponude iz političkih krugova niti sam kada radio u javnim preduzećima da bi mi to kad neko ponudio. Moja je nekako prednost što mi je ime Armen neutralno, tako da niko ne može da pretpostavi što sam ko sam, tako da ja uvijek kažem vanzemaljac jer mi je to pitanje totalno neumjesno. Mislim da izborni proces apsolutno nije fer, jer smo svjesni kupovine glasova, koliko se namještaju najviše lokalni izbori ali i entitetski i kantonalni. Zanimljivo je da uvijek novinari koji otkriju neku aferu ili malverzaciju izvuku deblji kraj, dok političari i dalje slobodno hodaju. U bilo kojoj normalnoj zemlji u Evropi to nikada ne bi prošlo, svi bi podnijeli ostavke i bilo bi ih stid naroda i države dok je u BiH obrnuto.
5) Šta to ima vaš grad da nema vaš grad rođenja?
Trenutno živim u Beču, koji je izabran nekoliko puta za najbolji grad za život u Evropi. Mislim da je suvišno govoriti što sve ima Beč, a da nemaju gradovi u BiH u kojima sam živio; Travnik, Zenica, Gradiška, pa i Sarajevo. Dosta toga što mi Beč pruži nažalost nema u gradovima koje sam nabrojao.
6) Na što se žale žitelji vaše zemlje, a što je ovdje neshvatljivo?
Meni je neshvatljivo kada se Austrijanci žale na neke svoje političare ili afere. Nedavno je bila afera zvana Ibiza, gdje je tamošnji ministar bio optužen za razne afere i to se još uvijek provlači kroz sudovima i to je bio najveći skandal u Austriji u zadnjih 50 godina. Tu sam ja Austrijancima rekao da se to u Bosni bukvalno dešava svakih sedam dana. Dosta se žale ukoliko kasni prijevoz ili vrijeme bude promjenjivo, ali najviše se žale i nerviraju ukoliko hodaš po biciklističkoj traci ili se voziš pogrešnom stranom, dok u Bosni malo ko i poštuje te iste trake.
7) Kako bi poredali prioritete bh mladih? Na kojem mjestu je ratno naoružanje, treći entitet ili otcjepljenje RS?
Ne vidim da mladi ulažu previše pažnje u ove tri stavke koje su navedene. Mislim da mladi u BiH, barem što sam ja primjetio kroz rad s mladima kroz život, da inertnost i nezainteresiranost za državne i globalne teme vlada do nekih 19-20 godina starosti. Tek kada ih stigne besparica i kada vide da ne mogu ništa promijeniti, odluče da idu vani. Drugi dio mladih već u srednjoj školi razmišlja da ide vani, dok nisam dugo upoznao mladu osobu koja sanja o uspjehu u BiH te većina ima san da izađe iz Bosne i Hercegovine.
8) Jel loš narod ili je loša vlast? I zašto ovo nije isključivo?
Ne bih rekao da je loš narod, nego bi rekao da oni koji se odluče za politiku postaju loši ljudi jer upadnu u još gori sistem. Svi koji žele nešto da promijene dođu do tog dijela u kojem više ne mogu dalje nego da i sami postanu korumpirani. Ne bih navodio imena, ali evo dok sam i ja bio mlađi vjerovao sam u neko bolje sutra, išao na stotinu protesta glasao za ljude za koje sam mislio da su kompetentni, ali je uvijek završavalo na istom. Postoje političari trenutno na sceni koji izgledaju kao neka nova politička figura, neka nova struja i osvježenje, međutim mislim da će i oni vrlo brzo biti okrenuti kroz medije i razne spinove ukoliko ne budu htjeli da budu korumpirani. Dakle, ne mislim da je loš narod nego svako ko želi da uspije u politici manje više mora završiti kao loša osoba.
#sjašite
Autor teksta: Slaven Brnjaković
