Kuda idu neshvaćena djeca


Dragi ljudi,

kroz život (kakvim sam ga bar ja dosad upoznala) susrest ćete se sa mnogim, i teškim i lahkim, tzv. iskušenjima. Naprimjer, čekanje na šalteru. Ili odlučiti ne pojesti čokoladu, jer želite da smanjite unos slatkog. Ili čekanje voza, busa, koji kasni satima. Ili svađa sa partnerom, ogovaranja u mahalama. Ono što je zanimljivo da, ukoliko gledamo pojedince, nijedan pojedinac nije imao isto iskušenje kao neko drugi što je imao, niti se isto ponašao kao neko drugi. Imao je totalno drugačiji obrazac ponašanja. Ono što je baš baš zanimljivo jesu iskušenja, kroz koje jedno društvo kao kolektiv prolazi. Lično smatram da, najveće iskušenje kroz koje prolazi društvo u Bosni i Hercrgovini nisu ni politika, ni političari, ni laži koje nam plasiraju mediji, ni mediji, koji nas truju lažima, ni zastoji na cestama po 2 godine ispred tunela, ni školski sistem, koji je više zamršeno klupko vune nego sisitem, ni zdravstveni sistem, koji funkcioniše vjerovatno na osnovu pojave mita i korupcije, ni ovaj naš nacionalizam, koji nam pomaže da gajimo osjećaje mržnje prema komšijama, a to je opet priča za sebe, pa ni ono kad vam nema busa… Najveći problem u zajednici, u cijeloj Bosni i Hercegovini, jesu mladi, oni koji su ostali, koji nisu otišli, ili nemaju priliku da odu. Oni su problem, jer se nalaze u problemu.

Koliko znam, “fazon” jeste da čovjek, i kada odraste, ostane dijete. Mladi danas to ne žele, ostati dijete, jer im djetinjstvo nije bilo ispunjeno raznim prilikama, koje imaju djeca u drugim državama. Djetinjstvo im nije ličilo na djetinjstvo. Dok se djeca u Švedskoj bore da imaju podlogu na igralištu, koja je malo bolja od one što trenutno imaju, naša djeca se ne bore. Jer u startu nekako znaju da je to Sizifov posao, navikli su na “Ovdje ti je to tako, nemoj se bunit, šuti i trpi.”. I tako nastanu depresivni mladi ljudi, divni, ali zbunjeno problemima, koje je stvorio cjelokupan zamršteni sistem, kojem mito pokreće konce, a mlade koristi kao marionete u svom igrokazu.

Boriti se kao dijete u Bosni i Hercegovini za dječija prava je najteži posao na svijetu. Nejednake prilike za svako dijete u jednoj državi rezultiraju genocidom dječijih želja i nadanja, a nejednake prilike su na svakom ćošku. Ne volim ovo stanje, u kojem se ne zna ko pije i ko plaća. U bilo kojem ratu se to bar znalo, ali u ovom pasivnom ratu, u kojem djeca gube ama baš svaki put, znajući da samo neke od njih čeka svijetla budućnost u njihovoj domovini, to se stvarno ne zna. Zna se samo da djeca ispaštaju. Neki se bave aktivizmom u mladim danima. I svaka im čast. Koliko sam od njih samih čula, i oni kažu da žele da idu. Ali to je veoma mali broj aktivnih divnih mladih. Dok se na fejsbuku svako vodi kao aktivan na chatu, u društvu je u praksi drugačije. Svrha ovog članka nije kritikovati sistem, državu, ili ne daj bože, nekog ponaosob. Ne. Svrha jeste da shvatite da su djeca ta, koja će kasnije nositi zajednicu na dlanu, iako su sada možda nijemi posmatrači. Niste fer ukoliko dopustite da neko dijete plače, ili tjerate neko dijete da prosi. Niste fer ni ako imate dijete, koje ima sve, a ono u kući pored vas nema. Jednake prilike za sve, molim vas. Inače, kad ta djeca odrastu, više neće željeti da ostanu djeca u duši. Jer ih djetinjstvo podsjeća na doba života, u kojem nisu bili shvaćeni. To nije fer.

Nemojte samo preći preko ovog iskušenja ili zanemariti ga. Djeca su stvarno dio raja koje imamo na svijetu. Nemojmo im uskraćivati njihovo pravo, rijetkost je imati raj na zemlji, a neki ga uporno ruše.


Tvoj stav

Ostavi komentar

Vaša email adresa neće biti objavljena zajedno sa komentarom.Potrebna polja su označena sa zvjezdicom(*)



RadiYo Active

Šta svira?

Title

Artist