O prividnim promjenama


Redovi se nižu, slova zbijena jedna do drugih simboliziraju cijelu zbrku mojih misli, kroji se još jedan roj ljutnje i nemoći. Još jedan tekst pred vama pun ogorčenja jedne 20-godišnjakinje. A sve zahvaljujući mojoj divnoj Bosni i Hercegovini. Plodnom tlu jedino za moju inspiraciju i za ovaj strah koji nosim kao ordenje. Strah u kostima da ove moje puste želje i ambicije se neće moći ostvariti, te da ću hodati ovom ničijom zemljom kao olupina svojih snova. Jer načini i putevi ka promjenama blijede. Ostaju samo dobro utabani stranački putevi, kojima svi olako lete, a o koje se tako lako sapliću.

A ja, kao odsječenih nogu, stojim na mjestu i odbijam poći putevima koje svi biraju. Prečicama do ničega, rekla bih. Biraju stranke kao okuse za sladoled, mijenjaju ih kada im se okus ne dopadne, prodaju svoje glasove, svoje živote i staju u red (ne)vidljivih. A sve jer žele doprinijeti svojoj lokalnoj zajednici, siti su sistema i vjeruju da je upravo stranka jedini i pravi način. Ko će ga znat, možda i jest. Pravi način da se napune džepovi onih glavonja koji su pustili korijenje na ovom tlu, te da se njihove fotelje po ko zna koji put osiguraju licima mladih ljudi željnih promjena. Jedina promjena koja će se desiti jeste gubitak njihove slobode govora. Sve preodređeno pravilima i taktikama dražesne stranke. A sve zarad promjena. Kako da ne, prividnih promjena jedino.

I muči mi se pri samoj pomisli na to. Muči mi se na spoznaju da je ova država unazad godinama stranačka država. Država u kojoj možeš uspjeti samo ako si u stranci. Muči mi se pri pomisli da je to jedini način. Jer ne može biti. Od prividnih promjena imamo jedno veliko ništa. A svi smo se umorili od toga da stalno dobijamo ništa i da se stalno vrtimo u ovom začaranom krugu.

#Sjašite


Tvoj stav

Ostavi komentar

Vaša email adresa neće biti objavljena zajedno sa komentarom.Potrebna polja su označena sa zvjezdicom(*)



RadiYo Active

Šta svira?

Title

Artist