Sizifova posla


Kakav je to kamen misli, kojeg guraš ispred sebe, misleći da ćeš stići na neku određenu destinaciju, koja je sinonim za olakšanje? Zapravo, otkud ti uopšte taj kamen? Izgleda jako jedinstveno, rekla bih da si ga sam napravio. Magičan je i zbunjujuć, poput klupka vune, samo što svaki dio koji se nadovezuje na drugi priča priču, kao što je pričam i ja sada. Pričam ti, a čini mi se da se i tvoj teret mijenja dok me slušaš.

Navodno, moraš biti pažljiv sa mislima koje nosiš do cilja, mada ni ne znamo da li se taj „cilj“ uopšte može tako nazvati. Zašto se uopšte mučiš ako u svojoj glavi uopšte nisi definisao kuda želiš otići? Na kraju krajeva, zašto si uopšte izabrao ovaj strmi put i zašto nosiš teret koji je veći i od tebe samog? Zašto povećavaš svoju stijenu pretjeranim razmišljanjem o stvarima koje nisu bitne? Vjerujem da ti građevinski radnici zavide zbog umijeća povećavanja stijene pretjeranim razmišljanjem. Njima bi koristilo upravljanje poslom u mislima, ali tebi to očito ne koristi.

Čak i kad se ta ogromna stijena skotrlja, vraćaš se po nju. Zar ne vidiš da je to uzaludan posao, da je to samo gubljenje vremena i tvoje snage? Koja je uopšte poenta te glupe odluke koju činiš iznova i iznova? Veća greška je što se vraćaš po nešto što se skotrljalo zajedno sa ostalim nebitnim stvarima, nego one greške o kojima razmišljaš. Nisi ti nikome dužan dokazati bilo šta, niti si vječno kažnjen. Umoran si, prestani trošiti energiju na stvari koje si na stotine puta iznova preživio u svojim mislima. Prestani ih gurati naprijed kad im je mjesto daleko iza tebe, u prošlom vremenu.

Nisi ti Sizif, niti bilo kakav nadčovjek. Ne živiš u nikakvom mitu i nisi osuđen na vječnu patnju. Ne pretvaraj se da je tako. Mani se te glume Sizifa, ne pristaje ti to. Pusti tu stijenu tvojih misli da se skotrlja do dna i ne idi po nju. Tvoj zadatak nije da je dovedeš do vrha, ne znam zašto si takvo nešto i pomislio. Valjda bi tvoj zadatak trebao biti da budeš sretan, a najiskrenije, s tim teretom izgledaš upravo suprotno. Pusti se mitova i vječnosti koja se krije u njima. Na kraju krajeva, ti si sam sebe kaznio, pa onda i nisi neki Sizif. Loša ti je onda priča, a nije ni originalna. Hajde, osmisli svoju priču, ne kradi tuđe. Ostavi te misli iza sebe i počni ponovo svoj put ka vrhu bez tereta, bez Sizifa i bez toksičnih razmišljanja koje su te i dovele do ovog. Pusti taj teret i ne gledaj gdje će se zaustaviti, jer čim se nalazi iza tebe, to više nije tvoj problem. Umjesto da otežavaš, olakšaj sam sebi.

Uzaludno razmišljanje o stvarima koje su prošle će te samo učiniti više sličnim Sizifu, a ko bi volio vječno patiti?

Tekst napisala: Naida Nuhić (članica Dječijeg parlamenta i Budi Muško Kluba)

Slika preuzeta sa: https://www.savetilekara.rs/sizifov-posao/


Tvoj stav

Ostavi komentar

Vaša email adresa neće biti objavljena zajedno sa komentarom.Potrebna polja su označena sa zvjezdicom(*)



RadiYo Active

Šta svira?

Title

Artist