Pismo trinaestogodišnjoj meni


Zdravo, malena!

Ako se dobro sjećam, sad si u sedmom razredu osnovne škole. Kosa ti je ošišana na kratko, pojavile su ti se prve bubuljice. I ne možeš da se pogledaš u ogledalo, izbjegavaš samu sebe. Kad si prva smjena i u stanu je još sasvim mračno, spremaš se za školu ne paleći svjetlo. Ne voliš svoj odraz, ne uklapa se u prihvaćen i cijenjen izgled i oblik. A i kad se slučajno ugledaš dok prolaziš pored izloga ili parkiranog auta, kao svoj najveći neprijatelj, ti prepoznaješ i izdvajaš samo mane. Kratka kosa, veliki nos, mršavost… i ko zna zbog čega još sve spuštaš svoju glavu, mučiš svoju dušu i prezireš svoje tijelo. Kao da živiš po strani, u sjenama; zašto se kriješ?

Zato sad hoću da ti kažem da ćeš od tog spuštanja glave samo da se pogrbiš, od tog mučenja duše samo da u žrtvu se pretvoriš, a od tog prezira prema svom tijelu da okrutna prema sebi postaneš. Slušaj kad ti kažu da vrijeme brzo prolazi – evo već sam dvostruko starija od tebe. Stoga ne troši vrijeme na nabrajanje svega onoga u čemu nisi dobra, ne daj da dugo razmišljaš kako su svi protiv tebe i kako si posve sama. Izađi iz tih sjena i pogledaj ljudima u oči; znam koliko voliš da se smiješ i s drugima sreću dijeliš. Ko te tako puno povrijedio i ko te toliko nije shvatio? Otkrit ću ti… ljudi čija će lica izblijediti i njihove riječi koje će se u šapat pretvoriti. Ali, da bi sve ostalo utihnulo i najglasniji bili shvatanje i prihvatanje onoga što jesi, proći ćeš kroz tugu, strah i mnoge neprestane promjene. Ako prihvatiš i uistinu proživiš sve što osjetiš i što život donosi, postat ćeš hrabrija, pametnija i bolja. Radoznalo gledaj svijet tim velikim očima – neka ti ne stave povez; druži se s različitim ljudima – neka ti ne slažu da su jedni više vrijedni od drugih; isprobaj što više stvari – tako ćeš shvatiti za šta jesi i o čemu ustvari maštaš; sanjaj – neka te ne uplaše priče o teškom životu jer život je uvijek i lijep; prihvataj sve svoje – neka te ne ubijede da trebaš pretvarati se da si neka druga jer i tad pakosno će pronalaziti ti neki nedostatak.

Sjećam se, izgleda da mi danas ništa ne promiče, i da sumnjaš u svaki svoj talent, sposobnost, i kvalitetnu osobinu. Nije loše sumnjati; to tjera čovjeka da preispituje, izvrće, trudi se i usavršava. Ali, ti pretjeruješ! Ta kako drugačije da naučiš ako griješiti nećeš; ne možeš biti savršena i bezgrešna, ne stavljaj tako veliki teret na sebe. Ako ti je nešto privuklo pažnju, ako se topiš od radosti i dragosti kad se nečim baviš, ako se smiješiš dok o tome razmišljaš – tim putem kreni ma kako vijugav ili nepoznat ti bio. Hrabrost uvijek bude nagrađena,  to si dosad možda i sama primijetila. Sve o čemu sanjaš i sve čemu težiš, doći će ti ako budeš vrijedna i iskrena u tome. Zato, kad se neko podrugljivo nasmije tvojim planovima ili te pokuša obeshrabriti tišinom ili isticanjem samo negativnog, sjeti se da će svi oni da odu, a kakva ćeš ti da ostaneš sama sa sobom, to treba da ti je jedina briga.

Znaš li za šta si sve sposobna i šta sve možeš? Znam da osjetiš to u sebi, ne možeš me prevariti. Ne guši taj osjećaj i ne pokušavaj ga ignorisati, samo ćeš se patiti i od straha puno toga propustiti. Zašto bi čuvala samo za sebe taj svoj bljesak i plamen, podijeli ga sa svima koji će ga prepoznati i od njega se slatko grijati. To su oni pred kojima možeš sijati a ne naljutiti ih, pred kojima možeš biti što jesi a ne razočarati ih, s kojima ćeš biti bolja i ispunjenija a ne tmurna i nesretna. Idi, idi i padni, idi i digni se, samo idi i živi po svom. Mijenjaj se i rasti, prirodno, ne zato što ti je neko rekao da bi trebala i da moraš tako. I da uzmeš za sebe puno vremena, mnoge noći provedeš uplašena i tužna, mnoge neuspjehe doživiš, pa šta? Nisi ništa manje vrijedna, nisi razočarala, nisi gubitnica, jesi me čula?

Puno sam ti savjeta dala: trebaš ovako, ne bi smjela onako; znam, previše pametujem. Ali samo ti želim dobro. Vjeruj mi, i sad se borim sa svojim demonima, ima dana kad gubim nadu i kad se isuviše bojim, susrećem se s ljudima koji ne žele nikome dobro, vidim nepravdu često i svugdje. Ali, sad sam drugačija, brže tjeram nalete malodušnosti i trenutke nemira, sigurnija sam u ono što hoću. Da bi došla do toga, za početak upali svjetlo i pogledaj svoj odraz, on će ionako svugdje da te prati. A ja… i ja ću sama da se izborim sa svojim strahovima i krenem u nepoznato. Ne mogu ti i ne znam reći gdje idem, ali znam da ćeš uvijek biti sa mnom – ja ona od prije i ova od sad koračat ćemo zajedno. Zato digni glavu, težak je i nepredvidiv put pred nama.

Ljubim te puno,

dvadesetšestogodišnja Ivona.

Autorica teksta: Ivona Kukić

Izvor fotografije: cupofjo.com


Tvoj stav

Ostavi komentar

Vaša email adresa neće biti objavljena zajedno sa komentarom.Potrebna polja su označena sa zvjezdicom(*)



RadiYo Active

Šta svira?

Title

Artist