Helena Vuković: Iz vojničke uniforme u misiju pomoći i edukacije


Danas se u svijetu obilježava Međunarodni dan sjećanja na žrtve transfobije. Podaci govore da, uprkos činjenici da živimo u 21. stoljeću, transrodnim osobama širom svijeta nisu ugrožena samo prava već i životi. Helena Vuković je žena koja je sa sebe svukla vojnu uniformu da bi učestvovala u misiji edukacije o transrodnosti i pomoći transrodnim osobama.

Zvjezdana Jakić, psihologinja i psihoterapeutkinja iz Fondacije Krila nade, kaže da psihologija trans osobe karakteriše kao i druge ljude, ali imaju određene svoje specifičnosti.

“Često smo svjedoci da čak i ljudi iz struke budu puni predrasuda, stigme i diskriminacije prema cjelokupnoj LGBTQ zajednici, a možda baš posebno prema ovoj populaciji. S obzirom na to da ja radim s nekoliko trans osoba, mogu zaključiti da su uglavnom već u periodu od sedme do osme godine bili svjesni da su, da tako kažem, različiti, ali su teško mogli uraditi nešto s ovim uvidima.”

Jakić dodaje da je naša zemlja i dalje tradicionalna u svakom pogledu, zbog čega nema načina da neko ‘bezbolno’ prođe kroz proces tranzicije. Zbog toga je trans osobama život težak. Za čitav proces je potrebno dosta novca koji oni rijetko imaju, što je jedan od rezultata društvene diskriminacije.

“Po mom iskustvu, mnogi od njih još nikome nisu rekli za svoj trans identitet, a osjećaju se ‘zarobljeno’ u svojoj koži. Mislim da bi bilo bitno da svi zajedno pričamo više o ovim temama i pomognemo ovim ljudima da žive dostojanstven i lijep život.”

Helena Vuković iz Srbije je svoj proces tranzicije već prošla. Danas je Helena postala žena u pravom smislu te riječi, baš onako kako se oduvijek osjećala.

Kaže da je život prije tranzicije bio komplikovan. Postojao je dio nje koji je oslikavao nešto što ona nije, dok je istovremeno za druge oslikavao ono što su oni željeli da vide.

“Drugi deo mene, ono što sam ja zapravo, je bio sakriven i kao da je čekao svoje vreme. U očima drugih sam bila uzoran suprug, oficir i roditelj. Ono što je bitno je to da sam, ni sama ne znam na kakve načine, uspevala da održim balans te dve strane.”

Heleni nisu teško padale uloge koje je obavljala; naprotiv, obavljala ih je sa zadovoljstvom. Kaže da porodica koju je stvorila i život koji je vodila, nisu smjeli biti taoci ove druge strane koja je bila nepoznanica za njenu okolinu. Ljudi su znali onu stranu priče koja nije predstavljala nju kakva jeste. Još od malih nogu je osjećala svoju transrodnost, ali tada nije shvatala šta to tačno znači. Kao mala se često igrala s djevojčicama, što je njoj bilo prirodno, a drugi nisu doživljavali čudno. Živjela je bezbrižno, prema tadašnjim vrijednostima, bila fino i poslušno dijete. U tinejdžerskim godinama je upisala vojnu školu.

“Upis vojne škole je bio pokušaj samoizlečenja, pokušaj osobe koja je tinejdžer da se uskladi s društvenim normama misleći da će na taj način ubiti tu ženu u sebi.”

Za tranziciju joj je trebalo dugo vremena, kako kaže “velikih lomova u glavi”, da bi bila sigurna da je to ono što želi. Dok god je kontrolisala skrivenu stranu, bilo je moguće živjeti s njom. Nakon dugo vremena je shvatila da se više ne može skrivati i izdržati pritisak. Reakcija njene porodice nije bila najbolja, ali su se sada već pomirili s tim i život se nastavio. Kolege iz vojske su od ranije upoznati s njenim tajnim životom.

“Kolege iz vojske su znali jer sam 2001. godine privedena zbog šetnje po ulici obučena onako kako sam se osećala, u suknji. Tada sam izbačena iz vojske, ali sam ih tužila i vratili su me na posao nakon sedam meseci. Ali znate kad vas vrate s ogromnim pečatom… Od tog momenta sve, šta god sam uradila, se merilo tri puta. Iako sam bila odličan oficir, mogućnost napredovanja bila je pusta želja.”

Proces tranzicije je doživjela nakon penzionisanja. Nije bio težak i nije posumnjala sebe. Predstavljao joj je olakšanje. Uživala je u svakom momentu svoje promjene. Kada je konačno smogla snage da prizna svojoj porodici, više je nije bilo briga za ičije mišljenje. Puna samopouzdanja, krenula je u ostvarenje svojih snova.

“Za divno čudo, ja sam jedna od retkih koja nije imala problema. Kroz tranziciju, koja je trajala u to vreme, nailazila sam na podršku i čestitanja velikog dela populacije. Valjda narodu uvek treba neko ko je digao glas da mu se dive na hrabrosti, pa makar i neko kao ja, što je meni bilo fascinantno. Nakon same operacije, nakon buđenja iz anestezije sam prvo tražila svoj telefon da se slikam, objavim i napišem ‘Dobar dan svete!’.”

Danas živi u Novom Sadu sa svojom vjerenicom. Radi u produkcijskoj kući i svoje slobodno vrijeme posvećuje jačanju trans i LGB osoba, te pomaganju i edukaciji onima kojima su potrebni. Svima poručuje da vjeruju u sebe, da se snovi ostvaruju i da treba biti hrabar i shvatiti šta želimo od života.

“Kada već nismo pisali scenario za svoj život, onda treba biti režiser i glavna uloga u tom svom filmu.

Helena ističe da je danas jako bitno pričati o pravima trans osoba, svim trans identitetima kojih ima puno: transrodne osobe, transseksualni, nebinarni, rodno fluidni, two spirit, gender queer, cross dress, …

“Bitno je jer ljudi na takve osobe gledaju s podozrenjem, a nisu svesni da smo mi samo rođeni drugačiji, da to nije ničiji hir, da niko to ne radi zbog mode, prestiža ili ne znam čega. Od 25. maja 2019. god., Svetska zdravstvena organizacija je donela novu knjigu bolesti, tzv. MKB 11, po kojoj se svi trans identiteti skidaju sa liste mentalnih bolesti i prebacuju u domen seksualnog zdravlja, što konačno čini prvi korak u depatologizaciji trans identiteta. Znači da je konačno i medicinska struka prepoznala da trans problem nije medicinski problem, pa ga shodno tome ne treba lečiti.”

Što se tiče napada na trans osobe, od 01.10. 2019. do 30.09. 2020 ubijeno je 350 trans osoba od kojih su 98% bile trans žene. Od 01. 01. 2008. godine do 30. 09. 2020. godine, ubijeno je ukupno 3664 trans osoba. Od toga, 79% ubijenih su bile tamnopute trans osobe. Najteža situacija je u Srednjoj i Južnoj Americi. Tokom prošle godine u Evropi je stradalo 11 trans osoba, od kojih su 50% migranti, tvrdi Helena.

“Trans osobama treba omogućiti da žive u skladu sa samim sobom, i tek tada će moći biti kompletne i dati najviše od sebe bez skrivanja, bez odbacivanja i diskriminacije.”

Izvor fotografija facebook.


Tvoj stav

Ostavi komentar

Vaša email adresa neće biti objavljena zajedno sa komentarom.Potrebna polja su označena sa zvjezdicom(*)



RadiYo Active

Šta svira?

Title

Artist