“ARS Centar” i prva zenička Škola baleta


Gracioznost, ljepota pokreta, ljupkost i zahtjevne poze prve su asocijacije na spomen baleta. Ta specifična i zahtjevna vrsta plesa i umjetnosti prvi put se počela izvoditi u 15. stoljeću na italijanskim dvorovima. U renesansnom razdoblju, bogati plemići organizovali su raskošne svečanosti koje su nazivali balletti. Od tada, balet se proširio cijelom Europom, a ponajviše je bio prihvaćen i omiljen među francuskim, engleskim i ruskim plemstvom. U stoljećima koja su uslijedila, balet je doživio mnoge promjene i do 19. stoljeća postao ono što je danas – izuzetno ekspresivan ples zasnovan na strogo određenoj tehnici.

Ta vrsta plesa, koja ispituje krajnje granice ljudske izdržljivosti, i dalje izaziva beskrajno oduševljenje i izvodi se diljem svijeta. Ono što je zanimljivo i od posebnog značaja za naš grad je to što se balet pleše i u jednoj lijepo opremljenoj dvorani koja se nalazi na drugom spratu zeničkog Bosanskog Narodnog Pozorišta. Prostorije su to edukativnog centra nazvanog „ARS Centar“ koji je osnovan 2012. godine. Dvije Zeničanke, Samira Spahić Rustempašić i Elma Šeper Nadžak, odlučile su osnovati ovaj centar (a 2014. godine i Školu baleta) kako bi, po prvi put, omogućile svojim građanima priliku i prostor za učenje baleta.

O Centru i Školi, njihovom dosadašnjem radu i postignućima, govorili smo s jednom od osnivačica, Samirom Spahić Rustempašić. Svoju priču započela je rekavši nam: „Od početka smo željele da osnujemo „ARS Centar“ koji bi pružao obrazovanje djeci predškolskog uzrasta i omogućio im da savladaju koordinaciju tijela, razvijaju osjećaj za muziku i lijepo, i imaju prve scenske nastupe. U međuvremenu smo uspjele osnovati Školu baleta koja je priznata od kantonalnog Ministarstva obrazovanja, kulture i sporta i prilagođena nastavnom planu i programu Škole baleta iz Sarajeva. Danas, dakle, možemo ponuditi puno ozbiljniji program koji podrazumijeva svakodnevne časove baleta, ali i časove klavira, solfeggia, primijenjene gimnastike“.

Njihova upornost i hrabrost nedavno su bile nagrađene posebnim priznanjem: „Nakon četiri godine mukotrpnog rada, prvi put jedna je Zeničanka, Sajra Spahić, upisala profesionalnu Srednju baletnu školu u Sarajevu. Razlog tome je što ranije nije postojala niti jedna škola baleta na prostoru ZE-DO kantona, a da bi se upisalo u Srednju baletnu školu potrebno je položiti prijemni i zadovoljiti određene uvjete i kriterije. Inače, riječ je o školi koja trenutno ima sveukupno sedam djevojčica, što pokazuje koliki je deficit u toj vrsti umjetnosti i branši kad je u pitanju Bosna i Hercegovina.

Ovaj poražavajući podatak naša sagovornica objasnila je rekavši: „Zainteresovanost nije velika jer, da bi se neko bavio baletom, mora biti spreman na težak rad i veliki napor. Da bi se postalo profesionalnom balerinom, potrebno je raditi svaki dan, što iziskuje žrtvu i djece i roditelja. Od četrdesetak djevojčica, što je i maksimalan broj polaznica, i kroz nekoliko generacija – izaći će tek jedna ili dvije uspješne balerine. Balet je vrhunska umjetnost koja nije i ne može biti masovna – mnogi dođu i isprobaju učiti ga, ali ostaju samo oni koji to zaista vole.

Spahić Rustempašić nam objašnjava da upravo zbog toga što inzistiraju na kvaliteti (a ne velikom broju upisanih), Centar i Škola rijetko budu prepoznati i potpomognuti sredstvima iz gradskog i kantonalnog budžeta. Posebno je to bilo izraženo u vrijeme pandemije koja im je znatno otežala rad i prepolovila grupe polaznika. Ona kaže: „Mi želimo da institucije prepoznaju ono što radimo – a trudimo se da radimo nešto novo i drugačije, i podrže nas više. Ne postoji nikakva strategija za kulturu i ne postoji zvanični kriterij po kojem se biraju projekti koji će se financirati iz budžeta. Recimo, jedne godine smo dobili za projekat baletne predstave 500KM, što pokazuje da vlasti ne shvataju šta znači napraviti jednu predstavu ili produkciju, šta znači odvesti djevojke na neko takmičenje.“  

Takvo stanje žalosti, naročito kada shvatite koliko su postigle u kratkom periodu: realizirale su autorske produkcije i mjuzikle kao što su „Bitanga i princeza“ (prva produkcija u BiH koja je spojila klasični balet i rock muziku i podrazumijevala saradnju s Goranom Bregovićem) i „Mamma mia“; napravile fantastičan video posvećen stradanjima u Alepu koji je doživio veliku popularnost vani; pokrenule projekat Ze-Balet u sklopu kojeg izrađuju tematske fotografije (dosad su prikazivale simbole i ljepote našeg grada; snimale industrijske zone tako spojivši eleganciju s robusnim; povezale sport i balet slikajući se na terenu na Papirnoj, u prostorijama Streljačkog kluba, na teniskim terenima, itd.); te učestvovale i osvojile mnoge nagrade na takmičenjima u regiji, ali i Italiji, Španiji, Rumuniji, Bugarskoj, Njemačkoj, itd. 

Posebna zanimljivost je to što svake godine polaznice (i jedan učenik polaznik) imaju priliku učiti od baletnih stručnjaka koji dolaze iz različitih dijelova svijeta (Francuske, Moldavije, Rusije, i dr.). Na taj način se oni upoznaju s različitim baletnim školama i ostvaruju važna poznanstva. Ove godine je gostujuća profesorica Borimira Vladimirova Diakonova, bugarska baletna pedagoginja koja je nedavno diplomirala na moskovskoj Akademiji. O tome kako provodi dane i šta joj se najviše sviđa, rekla je: „Ovdje sam zato što su djeca mnogo nadarena, a ljudi su dobri i topli. Iako ne govorim dobro bosanski, uspijevamo se sporazumijevati. Sretna sam tu, a kako je balet za mene filozofija koju živim i osjećam, radim puno s djecom i posvećena sam u potpunosti njima i baletu.

Razgovarali smo i s jednom od polaznica škole, Venesom Karić, koja se počela baviti baletom kad je imala šesnaest godina. Ova studentica prve godine Odsjeka za digitalne komunikacije i PR na Međunarodnom univerzitetu Burch, otkrila nam je: „Balet treniram već četiri godine, i od tada je to moja najveća zanimacija – ne samo hobi, nego i dio života. Odmalena sam težila plesu, trenirala sam hip-hop i folkor. Kad sam na internetu saznala za moderni balet, zaljubila sam se i tražila mjesto gdje bih mogla trenirati. Kad sam čula za „ARS Centar“, upisala sam se odmah. Ne planiram napuštati balet bez obzira na studij, i nadam se da ću uspjeti te dvije stvari izbalansirati.

Za kraj, prenosimo misli Spahić Rustempašić: „Mi gradimo jedan brand, i doći će vrijeme kad će ove djevojke zaslužiti da se o njima priča. Ne odustajemo, a naš ansambl već planira rad na mjuziklu „Aladin“ u koprodukciji s Kulturnim centrom Kakanj i glumcima iz Sarajeva, Kaknja i Zenice. Nastavljamo s našom vizijom i nadamo se da će Zenica jednog dana imati svoj teatarski baletni ansambl, simfonijski orkestar i koncertne prostore većeg kapaciteta. Ovaj grad to zaslužuje!

Foto: Ivona Kukić i službena Facebook stranica Edukativnog centra “ARS Centar”


Tvoj stav

Ostavi komentar

Vaša email adresa neće biti objavljena zajedno sa komentarom.Potrebna polja su označena sa zvjezdicom(*)



RadiYo Active

Šta svira?

Title

Artist