Razgovor s kreatorima predstave “Mladi u doba korone” uoči reprize zakazane za 28. novembar

Predstava „Mladi u doba korone“ premijerno je prikazana 10. novembra u zeničkom Bosanskom Narodnom Pozorištu. Skupina od deset djevojaka i mladića podijelila je svoje priče i sve ono što su osjećali u nesigurnim i teškim vremenima koje je donio koronavirus. Sljedećeg dana, 11. novembra, predstava je odigrana u sarajevskom Centru kulture i mladih. I u Zenici i u Sarajevu, po završetku predstave, prolomio se snažan aplauz, a na trenutke su se mogli čuti i oduševljeni povici. Publika je bila na nogama, i tako je odala priznanje mladim ljudima i onome što oni imaju za reći. A to nije tako čest slučaj.

„Mladi u doba korone“ je projekat Studio Teatra koji je iz nekoliko razloga jedinstven i poseban. Osim gore spomenutog (a taj je da se gotovo sat vremena pozorno slušalo mlade ljude), ovo je i prvi bh. pozorišni komad koji se bavi utjecajem (i posljedicama) koronavirusa na naše živote i svakodnevicu. Također, ova predstava režiserski je prvijenac Lane Delić, inače stalne članice glumačkog ansambla Bosanskog Narodnog Pozorišta. Mirza Beganović, jedan od pokretača Studio Teatra, po prvi put je prilagodio tekst za potrebe jedne profesionalne pozorišne produkcije. Konačno, Ernad Bihorac po prvi put je samostalno komponovao muziku za potrebe jedne pozorišne predstave.

S obzirom na to da su mladi glumci na sceni ogoljeli sebe i ono što nose u sebi, ovaj put smo odlučili razgovarati s ‘odraslima’ koji su se nalazili iza pozornice – Mirzom Beganovićem, Ernadom Bihorcem, Lanom Delić i Nusmirom Muharemovićem. Razgovor smo započeli s Muharemovićem koji je producirao ovu predstavu i bio njen idejni tvorac. On nam otkriva:

„Ideja za predstavu se javila na početku karantena kada su mlađi od osamnaest godina bili zatvoreni zbog policijskog sata koji je bio na snazi. Razmišljao sam koliko je to zapravo neprirodno za bilo koga, a posebno za mlade ljude koji u tim godinama treba da su u školi, u parkovima, na ulici. To su godine kada se prvi put zaljubljujete, upoznajete sebe i druge, godine kada biste trebali da živite punim plućima. Pomislio sam kako bi bilo dobro da upravo ti mladi ljudi ispričaju i podijele svoje priče, doživljaje, emocije i iskustva iz tog perioda.“

Jednom odlučivši da se upusti u ovaj zadatak, počelo se raditi na njegovoj realizaciji: „Pripreme su trajale oko pet mjeseci, a probe su trajale malo duže od dva mjeseca. Na audiciji koju smo raspisali, prijavilo se pedesetak mladih, od kojih je njih petnaest prošlo dalje. Organizacioni tim i ekipa koja je bila zadužena za izvršnu produkciju, zajedno sa mnom je prošla kroz kompletnu produkciju jedne teatarske predstave – od same ideje do premijere.“

Na pitanje šta to ovu predstavu čini posebnom, on je odgovorio: „Ovo je pravo malo umjetničko djelo koje govori o životu i borbi s koronom na jedan tragikomičan način. Predstava je to koja slavi život, mladost, ljubav, sreću. Puna je emocija i nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Mladi ljudi bi je trebali pogledati jer će se sigurno poistovijetiti s akterima na sceni, a roditelji bi je trebali pogledati jer će na taj način sigurno bolje razumjeti kroz šta su prolazila i još uvijek prolaze njihova djeca.“

O mladim glumcima s kojima je sarađivao, rekao je: „Divno je upoznati mlade ljude koji žele da rade – to je tim mladih, kreativnih, pametnih, talentovanih i empatičnih pojedinaca. Razmjena znanja, ljubavi i životnog iskustva bila je obostrana. Naš tim, okupljen oko festivala Ljetne večeri Studio Teatra i ove predstave, daje nadu u bolje sutra za sve nas u ovoj napaćenoj i korumpiranoj državi.“

Naša sljedeća sagovornica bila je Lana Delić koja je rekla da je glavni cilj predstave „prikazati jednu generaciju i njihove dileme, strahove, gubitke, anksioznost, pa čak i sreću u ovim nepoznatim nam i teškim okolnostima“. Potom je istaknula da bi „svako trebao biti dužan da pogleda ovu predstavu zato što smo kao društvo najčešće gluhi i slijepi kad su mladi i njihove potrebe u pitanju“.

Delić nam je objasnila i sljedeće: „Već godinama radim s mladim ljudima preko Saveza izviđača grada Zenice, tako da mi rad s ovom generacijom nije nepoznanica. Ipak, prvo iskustvo u ulozi režiserke pozorišne predstave donijelo je bezbrojne lijepe i osvještavajuće emocije. Ta djeca su me jako nadahnula i uljepšala ovaj monotoni period. Sretna sam što su došli u moj život i namjeravam ih zadržati i pomoći im koliko god to bude u mojoj moći.“

Potom je zaključila: „I ovo iskustvo me naučilo nečemu, a to je da ne generalizujem stvari  – iako sam smatrala da je ova generacija neambiciozna i navučena na nargilu i lošu muziku, uvjerila sam se da nije tako, ili bar da nije generalno tako. Osim toga, učila sam i o sebi kao glumici koja sada scenu posmatra iz sasvim druge perspektive.“

Mirza Begović je i ranije pisao dramske tekstove i tekstove za predstave ali mu je ovo prvi koji se izvodi na profesionalnoj sceni, što mu predstavlja posebno zadovoljstvo: “Svaki novi projekat je izazov za sebe i sa sobom nosi određenu dozu odgovornosti. Za razliku od mojih romana, priča i pjesama, gdje sam, tokom pisanja i kreacije ugodno sam, sada sam sarađivao, prvenstveno sa režiserkom, a onda i sa producentom i mladim glumcima, što, ispostavit će se, i nije loša kombinacija”.

Priznaje da je uživao sarađujući s mladim i talentovanim ljudima koji su uključeni u predstavu. Na prijedlog režiserke Lane Delić, s njima su obavili razgovore, slušajući njihove ispovijesti i priče, a koje su usko vezane za period pandemije, ali i predpandemijski period, što su koristili kao temelj za daljnji rad.

“Čini mi se da svako od nas krije u sebi onu jednu priču koju bi želio podijeliti sa svima, a ovim mladim ljudima se pružila prilika da je zaista i ispričaju. Oni pričaju svoju priču i to rade bolje od bilo koga. U ovoj predstavi, nije riječ o klasičnom dramskom tekstu, likovima i radnji, nego više o Laninoj režiserskoj kreaciji u koju je fragmentarno inkorporiran tekst, kao jedno od sredstava pričanja priče, ali ne i jedino“, dodao je Begović.

Ernad Bihorac se autorskom muzikom bavi dugi niz godina. Trenutno je frontmen benda Bruhuuhu. Ranije je imao priliku da učestvuje u kreiranju muzike za predstavu “Majstor” u režiji Dine Mustafića, ali kao dio kolektiva Bel Canto. Već neko vrijeme sarađuje sa Studio Teatrom, a posebno sa Nusmirom Muharemovićem koji se nalazi na čelu ove organizacije.

“Ranije sam razgovarao sa Nusmirom o tome da sam spreman za projekte Studio Teatra komponovati muziku i eto, desila se prilika. Ovo je prvi put da samostalno radnim na ovakvom projektu. Bilo je izazovno i interesantno. Posebno je izazovno što u glumačkoj postavi ima nekoliko osoba koje su izuzetno muzički talentovane pa mi je i njihov komentar bio bitan. Mislim da su zadovoljni.”

Vlastito zadovoljstvo ne krije, a što je najbitnije ni publika koja je pogledala predstavu. Pored uputa koji osjećaj muzika treba izazvati kod publike kako bi podržala i unaprijedila scene u predstavi, Bihorac je bio slobodan kreirati muziku prema vlastitom nahođenju, gledajući glumačke probe.

“Doživljavajući njihove monologe kreirao sam muziku koja bi ih povezala, i koja bi dodatno dočarala osjećaj publici. Osjećao sam se sjajno. Izuzetna je radost što su me pozvali za baš ovaj projekat.”

Mladu i talentovanu postavu predstave čine Hena Husić, Danko Damjanović, Lea Zećević, Ajla Smajić, Elma Hasanspahić, Ajna Kadrić, Sven Zrnić, Ibrahim Tatar, Tarik Lemeš i Merima Medžić.

Prva repriza predstave, za koju su karte već rasprodate, će se odigrati 28. novembra u 19:30 sati u Bosanskom narodnom pozorištu Zenica. Zbog velikog interesovanja publike bit će organizovana i druga repriza 01. decembra ove godine. Nakon predstave će biti održane i panel diskusije na istoimenu temu.

Autori teksta: Ivona Kukić i Dženan Pjanić
Fotografije preuzete sa facebook profila Studio Teatar