Čovječe, sjeti se da si smrtan


U četvrtak, 26. novembra, u prostorijama Gradskog muzeja Zenica zvanično je otvorena izložba MEMENTO MORI (2020_edition). Autorica ove zanimljive postavke u kojoj su zabilježeni i ‘uhvaćeni’ period izolacije (i sve ono što joj je isti donio) mlada je sarajevska slikarica Lana Miličić. Iako je i ranije sarađivala sa zeničkim Gradskim muzejem, MEMENTO MORI (2020_edition) njena je prva samostalna izložba u našem gradu.

Lana Miličić je već ostvarila mnoge, spomena vrijedne, uspjehe – studirala je na Odsjeku za slikarstvo u klasi profesora Nusreta Pašića i danas ima zvanje magistrice likovnih umjetnosti; za vrijeme studija, dva puta je bila na studentskoj razmjeni (najprije u Bariju gdje je učila o industrijskom dizajnu, a kasnije i u Bratislavi gdje je eksperimentirala s umjetničkim dizajnom); osvojila je Srebrnu značku koja se dodjeljuje najboljim studentima i studenticama Univerziteta u Sarajevu; izlagala je na brojnim likovnim kolonijama i imala priliku predstaviti svoj rad i u inostranstvu.

Njena novootvorena izložba MEMENTO MORI (2020_edition) zapravo je dio ciklusa „Umjetnost u izolaciji“ kojem su prethodile dvije samostalne postavke – „Hibernation + Quarantine Stories“ i II. mirror VIDEO. Prva spomenuta postavka bila je izložena u sarajevskom Digitalnom domu kulture, a u svojoj online verziji bila je dostupna i na službenim stranicama Gradskog muzeja Zenica. Druga spomenuta postavka bila je izložena u Centru za djecu i omladinu Novo Sarajevo. Kako bismo saznali na koji način su povezane ove samostalne izložbe i šta one poručuju, kontaktirali smo Miličić – i tako saznali više o njoj i načinu na koji promišlja o umjetnosti.

Unatoč neizvjesnosti i strahu koji su se širili zajedno s pandemijom, Miličić je neumorno radila i stvarala. Razlog tome je, kako objašnjava, taj što je period izolacije u skrovištu (odnosno umjetničkom ateljeu) nešto što je inače dobro poznato umjetnicima. Naime, da bi bolje razumjeli svijet oko sebe, umjetnicima je potrebna samoća. Za vrijeme te ‘hibernacije’, oni mogu „odsanjati mnoge trenutke i kasnije ih probuditi u nekom novom ruhu“. Bivajući izdvojeni od svih, umjetnici otkrivaju skriveno i potisnuto u sebi, ‘prerađuju’ spoljašnje utjecaje i iskušenja, mijenjaju se iznutra, i tako se oslobađaju vlastite sujete i strahova i autodestrukcije. Izmijenjeni i bolji nego što su bili, oni mogu pripovijedati o svom putovanju i buđenju.

Zanimljivo je da se u naslovu ove izložbe nalazi latinska uzrečica ‘Memento mori’ koja znači ‘Čovječe, sjeti se da si smrtan’. Kao ikonografska tema, u historiji umjetnosti se javila još u srednjem vijeku, a snažno se popularizirala u baroku kad su mnogobrojni umjetnici prikazivali lubanje, pješčane satove, trulo voće i dogorjele svijeće kao podsjetnike na to da ništa nije vječno i da ne gubimo vrijeme na isprazne ovozemaljske užitke.

Pieter Claesz, Vanitas – mrtva priroda, 1630.

Miličić nam je objasnila šta se krije iza naslova rekavši: „Ova izložba nas treba podsjetiti da naše postojanje mora biti svrsishodno i kreativno. Trebamo biti dobri za sebe i za druge. Trebamo stvarati, učiti, voljeti, primjećivati bitne stvari, i cijeniti ih. Kada pronađemo te vrline, odlazimo u vanjski svijet i od njega pravimo bolje mjesto. Onda opet kupimo energiju iz vanjskog svijeta i vodimo je do našeg ateljea; tamo stvaramo, učimo, mijenjamo se, i onda opet to nosimo u vanjski svijet čineći ga boljim.“.

Uz to dodaje: „Moramo živjeti kao odgovorna i zrela bića. Mnogi žele uzeti sve od svega i svakoga, ne razmišljajući kako će to direktno utjecati na nekog drugog. Bez ikakvog osjećaja i empatije uzimaju sve od života. Ljudska nebriga i sebičnost su nas i dovele do ovoga što je kulminiralo u ovoj godini. Ne trebamo opovrgavati naše mane i opravdavati loše postupke. Jedina ispravna promjena je ta da postanemo svjesniji sebe da bismo bili dobri i za druge. Zato se stalno treba pitati: ‘Šta je to što ostaje iza nas, a da je bitno i za druge?’“.  

Evert Collier, Vanitas – mrtva priroda , 1702/03.

Kao i na prethodnim dvjema izložbama, posjetitelji će moći vidjeti radove nastale u kombinaciji fotografije i slikarstva i radove nastale u tehnici tuš-pero. Neki od njih prikazuju animalističke motive koji simboliziraju iracionalno u nama koje treba prihvatiti i pomiriti s onim razumnim. Ipak, većina ostvarenja prikazuje arhitekturu koju često posmatramo i o njoj donosimo zaključke izdaleka, gledajući je izvana.

No, Miličić želi otkriti šta je ono što se nalazi unutra, u stanovima i sobama koje opasuju debeli zidovi i betonski blokovi – preneseno govoreći. Kroz svoja ostvarenja kao da kaže: „Kada shvatimo odakle dolazimo i gdje živimo i kako izgleda naša kuća, i ako posložimo stvari koje se nalaze u njoj – tek tada ćemo spoznati kakvi smo ustvari, a onda i bolje razumjeti druge.

Središnji dio izložbe MEMENTO MORI (2020_edition) je video instalacija koja prikazuje isječke iz umjetničinog unutrašnjeg svijeta u periodu izolacije. Inače, riječ je o vrsti umjetnosti s kojom je Miličić počela tek odnedavno da eksperimentira i o njoj da uči. Prikazujući svoj svijet i savladavajući nove tehnike, ona nas još jednom podsjeća da taj svijet treba urediti kako bismo mogli istinski pogledati u sebe, shvatiti šta je zaista vrijedno u našem životu i šta želimo postati, i biti spremni na tako prijeko potrebne promjene. U realizaciji ideje pomogli su joj umjetnik Velid Agović (koji je radio na montaži videa) i muzičar Nadir Čajić (koji je upotpunio doživljaj prilagođenim muzičkim kompozicijama).

Treba napomenuti da će sve tri izložbe biti dostupne i u online verziji, što je još jedna od inovacija u autoričinom opusu: „Meni je jako prijao ovakav način izlaganja jer je to nešto drugačije od onoga što sam ranije radila. Uvijek težim tome da se mijenjam, ali u skladu sa svojom prirodom. Želim upotrijebiti sva svoja čula u procesu stvaranja i ne želim se zadržavati u jednom stilu izražavanja. Želim da nastavim da učim od drugih i da se neprestano mijenjam.

Konačno, razgovarali smo i s direktorom Gradskog muzeja Zenica, Adnadinom Jašarevićem, koji je izložbu opisao rekavši: „Iako ne postoji jedinstvena poetika, sve ove radove povezuje koronavirus, odnosno taj strah od smrti i otpor prema zarazi. Najveća vrijednost ove izložbe je taj čin otpora.

Izložba će biti otvorena do 25. decembra, a možete je obići svakim radnim danim od 9 do 17 sati u izložbenom prostoru Gradskog muzeja Zenica. Ulaz je besplatan.

Foto: Ivona Kukić, privatna kolekcija Lane Miličić, My Modern Met i Artnet.


Tvoj stav

Ostavi komentar

Vaša email adresa neće biti objavljena zajedno sa komentarom.Potrebna polja su označena sa zvjezdicom(*)



RadiYo Active

Šta svira?

Title

Artist