Active preporučuje: Čekajući Godoa


Čekajući Godoa ” možemo proglasiti najpoznatijim djelom Semjuela Beketa, irskog književnika. Semjuel Beket rođen je u Dablinu 1906. godine, a preminuo u Parizu 1989. godine. Nije volio pozornost i uvijek bi izbjegavao medije. Međutim, obavljao je ” dužnost ” medijske ličnosti i davao intervjue. Život pod svjetlom nije odgovarao niti njemu, niti njegovoj supruzi. Zbog toga, nije došao na dodjelu Nobelove nagrade u njegovu čast. Tim činom uskratio je publiku za svoj govor. Suzan i Beket preminuli su iste godine i sahranjeni su jedno kraj drugog sa zajedničkim spomenikom na kojem piše Beketova misao : ” Bilo koja boja, sve dok je siva. ‘

Čekajući Godoa ” sa sigurnošću možemo proglasiti najpoznatijim djelom Samuela. Drama se javila davne 1952. godine, ali sve do dana današnjeg se izvodi i na pozorišnim predstavama. Godot u romanu je sinonim za dva uzaludna čekanja nečeg za šta nismo sigurni da će doći. Ova drama veliko je djelo vremena u kojem je nastala, ali istovremeno i univerzalo djelo koje će sigurno koristiti i izvoditi mnoge generacije nakon naših.

Godot ” je velika književna i društvena pojava. Često u svakodnevnom govoru spomenemo sintagmu ” Čekajući Godoa ” i to upravo onda kada želimo da ukažemo na neko beskrajno čekanje kojem ne vidimo kraj. Zbog toga, Godot jeste simbol onog što ukazuje na besmisao, ali i čovjekovu neuništivu nadu da će doći nešto što će na neki način riješiti njegove probleme. Beket u ovom djelu parodira život čovjeka i oduzima mu svaki značaj. Razvoj radnje, kao što znamo – nema, ali drama i dalje postoji. Beket, bez obzira što je srušio jedno od osnovnih načela drame, stvara remek djelo i kroz to ukazuje na svoj talenat i vještine.

Pisac u ovom djelu priča o dvije propalice, o Estragonu i Vladimiru, koji svoje dane troše u besmislu, uzaludnom čekanju i nadanju. Estragon i Vladimir simbolizuju besmisao života, pitanja na koja nema odgovora i probleme za koje čovjek ne može naći rješenje. Ovo je drama u kojoj nema radnje, zapleta, raspleta niti razvoja događaja. Likovi su osuđeni na čekanje na jednom mjestu s kojeg se do kraja djela ne miču.

Likovi su metafizički simboli, i svaki predočava neku ideju. Estragon je simbol za instinkt, tj. ono podsvjesno. Vladimir simbolizuje mentalitet čovjeka, dobrohotnost i sklonost filozofiranju. Pored Estragona i Vladimira, pojavljuju se još dva lika, a treći ostaje upitnik. Laki i Poco, Laki predstavlja ironično, ono suprotno i ono što nosi poruku, a Poco tradiciju, iskustvo i prošlost. Na kraju, Godot (upitnik) koji predstavlja rješenje, spas i nadu i onaj koji se nikad ne pojavljuje.

Ovim djelom, pisac je pomirio komediju i tragediju na način u kojem ne dolazi do određene smjene događaja, misli, osjećanja. Sve što se dešava – dešava se na jednom mjestu. Beket smatra da da drama ne treba čovjeku ponnuditi određene odgovore, nego da treba ukazivati na one probleme sa kojima se čovjek susreće u svakodnevnom životu. Ono što je za čovjeka u stvarnom životu tragično i što ga tišit, u ovoj drami je prikazano kroz humoristične scene – što u nama ne izaziva strah i gađenje, nego smijeh.Knjigu možete pročitati na pdf-file-u: Čekajući Godoa ili pogledati pozorišnu predstavu na yt linku: Čekajući Godoa.

Izvor naslovne fotografije: peripetija.me


Tvoj stav

Ostavi komentar

Vaša email adresa neće biti objavljena zajedno sa komentarom.Potrebna polja su označena sa zvjezdicom(*)



RadiYo Active

Šta svira?

Title

Artist