Javni događaji za gluhe, nagluhe i gluhonijeme osobe u BiH


Praćenje javnih događaja u BiH nije za svakoga isto, pa tako ni za gluhe, nagluhe, gluhonijeme i gluhoslijepe osobe. O ovom problemu razgovarali smo sa Brankom Jurić, jedinim tumačem znakovnog jezika na području Zeničko – Dobojskog kantona.

Mnoge države EU imaju zakone ili propise prema kojima gluhe, nagluhe, gluhonijeme i gluhoslijepe osobe imaju pravo na tumača znakovnog jezika. Međutim, u BiH, zakon o primjeni znakovnog jezika je u parlamentu još od 2009. godine. I još uvijek nije tu u potpunoj primjeni.

”Dakle, u Zenici živi oko 2.000 gluhih i nagluhih osoba i oni trebaju imati jednog tumača znakovnog jezika. Drugo, po statistici koliko se djece rodi na godišnjem nivou, a to je nekih 300 do 400, a od toga je njih petoro sa problemima sa sluhom u gradu Zenica. Što će reći da svake godine treba najmanje dva do četiri asistenta u nastavi za malu raju. Međutim, mi to nemamo. Zapravo, nemamo odgovarajuću instituciju koja će se brinuti o znakovnom jeziku, jer ko će njegovati ovaj način komunikacije u BiH? Dakle i to nam treba. Jer trenutno u BiH živi gotovo 80 hiljada osoba koje koriste znakovni jezik.”

Kurs za tumače znakovnog jezike je, prema riječima Branke, organizovan, posljednji put, u Sarajevu, prije deset godina. Tumači su stepenovani na pet nivoa. Najsloženiji i najbolji tumači znakovnog jezika su oni koji zauzimaju najvišu poziciju i služe za tumačenje znakovnog jezika na sudu i drugim državnim institucijama.

Međutim, to još uvijek nije u primjeni. I za deset godina, od kada je prijedlog zakona poslan u parlamentarnu proceduru, 4000 djece su zakinuta za prava utvrđena u međunarodnim sporazumima Ustava BiH kao i u krivičnom zakonu i drugim zakonima koji se bave diskriminacijom.”

Uskraćena mogućnost praćenja i prisustvovanja javnim događajima

Javni događaji su, kako Jurić kaže, kreirani sa mnogo decibela i mnogo zvuka, odnosno, ono što gluhe i nagluhe osobe nemaju.

Dakle, populacija gluhih i nagluhih osoba ne znaju gdje je gradska biblioteka ili pozorište, muzej ili gradska galerija. Zašto? Jednostavno, ne koriste ih. Koncerti za novu godinu i slično su za njih neprimjereni.

Gluhe i nagluhe osobe vrlo teško mogu pratiti javne događaje, te se, u većini slučajeva, odluče da ne prate.

U današnjem, modernom, svijetu, komunikacija gluhih, nagluhih i gluhonijemih osoba se, kako Branka kaže, odvija putem društvene mreže Viber.

Gluhe i nagluhe osobe, već duže vremena, video poziv na Viberu koriste kao sredstvo komunikacije i, samim tim, to je put da se riješi mogućnost bolje informisanosti ove populacije.

Branka je svoje mišljenje podijelila i o prisustvu tumača na TV-u.

Potpuno je neprimjereno, skupo i neefikasno obavezati TV kuće sa tumačem. Potrebno je pripremiti studio režiju, imati odgovarajućeg tumača i u realizaciji programa iritirati čujuće osobe sa tumačem u ćošku ekrana. To nije rješenje.

Nedostatak tumača kao glavni problem

Tijekom proteklih lokalnih izbora u BiH, koji su se održali 15.11.2020., gluhe, nagluhe i gluhonijeme osobe nisu mogle da odaberu svog kandidata, a uzork je nedostatak tumača znakovnog jezika.

Elementarna stvar, a to su politički izbori gluhe osobe, njih preko 80 hiljada su bile uskraćene za glasanje, jer nije postojao način da dođu do informacije šta koja partija ili kandidat nude na lokalnim izborima. Što se tiče drugih javnih događaja, poput sportskih manifestacija, izložbi likovnih radova, festivala filmova ili drugih javnih događaja, još se nije desilo u našem kantonu da je angažovan tumač znakovnog jezika, za praćenje takovog događaja.”

Prema riječima Branke, na ovakav način se, gluhe, nagluhe i gluhonijeme osobe, informišu, odnosno, naviknu da prate medij koji im omogućava adekvatno informisanje.


Tvoj stav

Ostavi komentar

Vaša email adresa neće biti objavljena zajedno sa komentarom.Potrebna polja su označena sa zvjezdicom(*)



RadiYo Active

Šta svira?

Title

Artist