Reci ženi nemoj, i moći će sve
Vjerujem da je svako od vas čuo kako su žene slabija bića, ljepša polovina, bolja polovina, i sl. Žene su te koje puno pričaju, ljubomorišu, previše troše, nisu iskusne u vožnji automobila – ovakvih primjera zaista je mnogo. Šta ako žene stvarno jesu dobre u vožnji automobila? Ako previše troše, ali isto toliko i zarađuju? Šta ako su neovisne o drugima? Da žene ne pričaju „puno“, ne bi bilo toliko profesionalnih PR menadžerica, voditeljica, pravnica, i sl. Htjeli vi to ili ne, žene su mnogo jače nego što ih društvo predstavlja. Pogotovo je to vidljivo u 21. vijeku kada su mnoge edukacije i mnogi seminari dostupni online, što omogućava ženama priliku da se dodatno obrazuju iz udobnosti svog doma. Naravno, priliku za online obrazovanje nemaju samo žene, nego i muškarci. No, svjesni ste činjenice da žene prije nisu imale pravo glasa, pravo na obrazovanje, pravo na emancipaciju, pravo na vozačku dozvolu, itd. Jednostavno, bile su uskraćene svemu što krši stroge patrijarhalne norme. Ako se desi da neka žena radi mimo tih normi, ona bi bila stigmatizirana, a u nekim slučajevima i marginalizirana.
Poznajem mnogo žena koje su itekako uspješne u svome poslu, a vjerujem i vi; žena koje su prvo izgradile svoj identitet, pa onda i svijet oko sebe. Njihovo ostvarenje nije samo ono u ulozi majke; one zaslužuju i mogu mnogo više – što su i dokazale kroz povijest.
Često se pitam zašto muška djeca dobiju više nasljedstva od ženske djece, ili pak dobiju u nekim slučajevima sve? Da li se djeca podjednako vole i odgajaju neovisno o spolu? ‘Uvijek su ženska djeca ta kojoj se govori da paze na svoje ponašanje i dužinu odjeće, da moraju naučiti srediti kuću i praviti jelo, da dolaze kući do 22h, i sl. No, šta je s tim da i dječaci nauče pospremiti kuću? Da nauče kako se ponašati prema djevojčicama? Da dužina odjevnih predmeta ne znači da imaju pravo raditi i govoriti djevojčicama/ženama šta god žele. Naravno, čast izuzecima. No, većina roditelja uče djevojčice kako da se čuvaju kada odrastu, a rijetko koji roditelj uči dječake kako da se ponašaju prema djevojčicama, ili kako se to već u društvu kaže – ljepšem, nježnijem, slabijem spolu.
Pored toga, ono što me još fascinira je da žena „mora“, po nekim standardima, uzeti prezime od muža. Zašto? Zato što to tako nalažu norme koje su pod utjecajem patrijarhalnog društva. Iako žena po zakonu može uzeti ili dodati prezime od muža, ona isto tako može zadržati samo svoje – ipak u toj odluci dosta odlučuje ili utječe muž.
Raduje me činjenica da su se žene probudile, da su odlučile „izaći iz kuhinje“, i početi raditi na sebi i svom sebstvu. Mnoge su se žene odlučile školovati i unapređivati svoje znanje, a uz sve to podjednako stižu i da se brinu o porodici i pruže dovoljno ljubavi i u poslovnom i u privatnom životu.
Za sami kraj, trebamo biti zahvalne svim ženama koje su se stoički izborile za sve žene, i koje se bore i dan danas za prava i slobodu svih žena. Žena ženi ne treba biti vuk, nego rame uz rame da se bore za svako pravo koje ih podjednako sljeduje kao i muškarca. STOP nasilju nad ženama, STOP diskriminaciji, STOP stigmatizaciji, STOP seksizmu, STOP BILO KOJOJ VRSTI NASILJA PREMA BILO KOJEM SPOLU!
Naslovna fotografija preuzeta sa: https://www.theworldofchinese.com/2016/09/womens-work/
