Random misli u 01:39 sati


Često se pitam čemu vodi moj život.


Još češće imam enormnu želju da već unaprijed znam kako će izgledati moj život. Želim da znam da li ću biti uspješna i da li vrijedi truditi se toliko jako i ostajati budan do tri ure ujutro, uvjeravajući sebe da mogu još učiti i kako sam si to samo u glavi umislila da sam iscrpljena… Da li vrijedi čitati silna naučna istraživanja koja mi pružaju zaista čudnu ali djelotvornu motivaciju, a u kojima ne razumiješ pola riječi zbog čega se svake sekunde koristiš Googleom da vidiš značenje riječi… Umjesto da kao svoji vršnjaci izlazim, gledam serije, izležavam se, i spavam vazdan.

Želim da znam da li ćeš i ti biti tu. “Ti” je, u ovom slučaju, nepresušni izvor sreće, i “prostor” koji ću napokon moći ispuniti svojom ljubavlju za koju imam osjećaj da se iz godine u godinu, ovako neiskorištena, taloži, starenjem postaje ljepša i bolja, i za nekog drugog spremnija. Ti, koji čitaš ovo, trenutno si možda zbunjen prethodnom rečenicom. “Ti” je osoba – dva slova koja bi se mogla definisati kao nečija bolja polovica. Zamisli. Nekome si bolja polovica, svode te na manje od onog što jesi jer misle da nečija polovica može da ti bolje pristaje od tvoje, a da prethodno nisu ni vidjeli koliko ti fantastično pristaje tvoja polovica i da nema potrebe za tuđom. Stanje beskrajne ljubavi definitivno moraju drugačije definisati od nečije “bolje polovice”. Na kraju krajeva, zašto se uopšte mora i definisati? Mislim, ipak je to stanje koje se svakome desi na njemu svojstven i poseban način, ma koliko god bio sličan već postojećim stanjima.


Izgubih se u mislima. Ah da, budući zivot. Ne mučiš li sebe psihički pitanjima kako li će se kockice posložiti za par godina? Jer, ja sebe psihički mrcvarim nadajući se da ću jednog dana doći kući toliko umorna od posla, ali toliko zahvalna što me ono u čemu uživam da radim čini umornom. Pobogu, nekada svu noć ne sklopim oči razmišljajući i zamišljajući budućnost. Počinjem sumnjati da je sve utopija; da su snovi, maštarije i misli koje mi tada hodaju po umu jedna velika laž koja mi se već unaprijed smije, jer zna da ću se strašno razočarati i rastužiti kada saznam da ništa od pomenutog nije istina. Teška su bolest ovi snovi.

Glava mi je puna raznih informacija, desi mi se često “error situacija”.

Tekst napisala: Selima Dračo, članica Budi Muško Kluba Zenica


Tvoj stav

Ostavi komentar

Vaša email adresa neće biti objavljena zajedno sa komentarom.Potrebna polja su označena sa zvjezdicom(*)



RadiYo Active

Šta svira?

Title

Artist