Zbogom, dušo moja


Dok sam odrastala, filmovi i knjige i odrasli su mi govorili koliko je teško podnijeti neuzvraćenu ljubav. Srce boli, duša se cijepa, crni mrak te prekrije. I zaista, dva ili tri puta sam bila spremna dati sve, a dobila sam ništa. Preživjela sam, s ponekim ožiljkom i sumnjom koja je ostala u meni. Ali, niko mi nije govorio šta se u čovjeku desi kad izgubi najboljeg prijatelja. To je od neuzvraćene ljubavi možda i teže.

Ponekad najbolje prijatelje odnesu bolest i smrt – a protiv smrti ne smijem i ne mogu ništa. Nekad se upletu čudnovate životne prilike, pa tvog najboljeg prijatelja odvedu na drugi kraj svijeta – to poznato i drago lice počinje da blijedi, a ti se miriš s tim. A katkad, a o tome i pišem, najbolji prijatelj je tu – zdrav je i živ, viđaš ga svaki dan, a ne prepoznaješ ga više. To je možda i najteže.

Prolazili su kroz moj život mnogi; i odlazili su. Kao da je svako krenuo svojim putem i za svojom srećom. I pecnulo bi, ali bih nastavljala dalje. Kad me napustio najbolji prijatelj, a ne znam ni kad ni kako se to desilo, ostala je samo tišina, a dio mene nestao zauvijek. Koliko samo boli gledati kako se više ne znamo zajedno radovati ni tugovati. Ni govoriti više ne umijemo onako kao prije – tajno i slatko, kao da duše su nam spojene. A ništa se nije desilo: nismo se porječkali, nismo se zamjerili jedno drugom, nismo se izdali. Samo smo se udaljili, neprimjetno i polako. To i jest najteže.

Pokušavam da se sjetim kakvi smo prije bili, dozivam naš zajednički smijeh i ples, želim da objasnim sebi šta je i gdje je krenulo po zlu. I ne mogu da se sjetim, ni dozovem, a pogotovo da objasnim. Izgleda da je sve bilo tako prirodno i čisto, lako i bezbrižno, naše i ničije drugo. Jednostavno smo se voljeli, jedno drugom povjeravali, hrabrili se. Zazirali od hladnog svijeta, jer smo mogli, jer smo imali jedno drugo. Sad sam sama na toj vjetrometini, i sad samo još vjetru mogu da šapućem. I šapućem mu o ovoj boli koja me razdire i ne da mi mira, a lijeka joj nema.

Možda će vrijeme zaista da me prevari i utješi. Možda ću da prebolim i ovo kao i one neuzvraćene ljubavi. Možda ću uspjeti da ispunim glavu i dušu svoju nekim novim ljepotama i slatkoćama. Možda ću se jednog dana probuditi i pomisliti koliko sam sretna što sam imala jednom nekoga kome je bilo tako teško reći zbogom.

FOTO: BBC Science Focus Magazine.

Oznake članka:

Tvoj stav

Ostavi komentar

Vaša email adresa neće biti objavljena zajedno sa komentarom.Potrebna polja su označena sa zvjezdicom(*)



RadiYo Active

Šta svira?

Title

Artist