Osoba koja nosi sunce u duši


Pročitala sam jednom da postoje ljudi koji su poput sunca jer u njihovoj blizini osjećate toplinu kao nigdje drugo. Čudno to zvuči, pogotovo nekom koga zanimaju zvijezde. Međutim, moguće je. Čak poznajem osobu koja postiže efekat sunca u našem prijateljstvu. To je vjerovatno talenat koji se ne može naučiti, nego se jednostavno osoba rađa s njim. Ne znam da li i ja imam tu sposobnost, vjerovatno ne. Ostaje mi samo zahvaljivati se Bogu što me počastio na suncu koje, meni izrazito bliska osoba, nesvjesno nosi u svome srcu. Da tu osobu ne poznajem, vjerovatno bih se smrzla. Šalu na stranu, ruke su mi uvijek ledene. Teško ćete mene čuti kako se žalim zbog hladnoće, međutim ruke ne ubrajam u tu priču.

Sreća pa se to smrzavanje nije odnosilo na moje ruke (jer su već smrznute), nego na ono nešto što ne vidimo, a što nam je najbitnije. Ako su mi ruke hladne, ne znači da mi je i duša zaleđena; mada može biti. I da iskreno kažem, vjerovatno bih bila, da nemam to sunce u svom životu.

Ti neki ljudi su poput terapije – olakšaju i preuzmu bol koju nosite, samo im ne treba nekoliko minuta da počnu djelovati kao običnim tabletama. Terapija počne djelovati u trenutku kada vidite takve osobe, kada počnete razgovarati. Čak ni ne morate razgovarati o svome bolu. Možete pričati o politici, o cvijeću ili čak o nebu i oblacima, bol će svejedno nestati. Nema tablete koju ćete kupiti, a da će vam pomoći tako dobro kao razgovor s istinskim prijateljem.

Moja najbolja prijateljica nije oduvijek u mome životu. Znam je otprilike tri-četiri godine. Nije čak ni bitno koliko, jer negdje s lijeve strane osjećam kao da je znam otkako znam i za sebe. To je ona osoba koja će na svako „Hajmo?“ odgovoriti sa „Hajmo!“, i koja će svaku ludu ideju pokušati ispuniti ukoliko je to moguće. To je ona jedna osoba koja će naći vremena za sve, iako već ima pretrpan raspored tog dana. Naći će ona vremena i za sastanak, i za zubara, i za kafu. Za sve će biti vremena, jer se zna organizovati. Voli preciznost i planiranje, a nerado će otkazati plan ukoliko za to ne postoji dovoljno dobar razlog.

Dugo gledam u tekst razmišljajući o tome da je dosta. Međutim, sjetila sam se da svoju najbolju prijateljicu nisam predstavila. Ne volim imenovati ljude u svojim tekstovima, ali ću ovaj put morati. Jednom dok smo sjedile i razgovarale o imenima, rekla sam joj da mi je njeno ime jedno od ljepših ženskih imena. Nisam sigurna šta tačno znači, ali mi je baš lijepo. Nekako kratko, jednostavno, moderno.

Moja Adna je jedna u milion. Ma kakav milion, jedna u beskonačnosti. Malo je takvih prijatelja, malo je ljudi koji su definicije pravog prijateljstva i koji zrače poput sunca. Zahvalnost koju osjećam, jer je imam u životu, je prevelika. Možda ovaj tekst nema smisla jer sam u jednom trenutku pisala o svojim hladnim rukama, ali poenta je vrlo jasna. Adna je prijatelj koji moju ledenu dušu svakodnevno čini toplom.

Da pišem o nekom drugom, pomislila bih da će se ta osoba uobraziti nakon što pročita ovo, ali to nije slučaj s Adnom. Ona je u svakom trenutku svjesna da korača po zemlji. Ne osuđuje druge, trudi se da razumije. Ne gleda samo ispred sebe, nego voli okrenuti glavu i lijevo – ako je tamo neki lijep pejzaž, ili čak desno – ako mjesečina lijepo miluje neku kuću.

Ono što je najbolje u ovome tekstu je to što riječi ne kontroliše moj razum, nego ona toplina koju mi je unijela u dušu. Eh, zato ti, Adna, hvala. Hvala ti što počinjem stvarati zvijezdu u svojoj duši. Hvala ti, jer ne bih bez tebe.

Tekst napisala: Naida Nuhić, članica Budi Muško Kluba Zenica


Tvoj stav

Ostavi komentar

Vaša email adresa neće biti objavljena zajedno sa komentarom.Potrebna polja su označena sa zvjezdicom(*)



RadiYo Active

Šta svira?

Title

Artist