Lejla Selimović: Pokrenuti i održati biznis u BiH je pravi izazov


Lejla Selimović je zenička poduzetnica i vlasnica malog obrta za restauraciju starog namještaja. U njenoj radionici simboličnog imena Wood Surgery nastalo je pregršt unikatnih komada namještaja, a o tome kako je krenula cijela priča te šta je tačno Wood Surgery – pročitajte u nastavku.

radionica Wood Surgery

Lejla je po vokaciji diplomirana pravnica koja je diplomu stekla na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Iako je po završetku fakulteta uspjela zaposliti se u struci, kako kaže, pravo je nikada nije pretjerano zanimalo jer je po prirodi više kreativan tip. Sama ideja o bavljenju restauracijom namještaja javila se dok je Lejla preuređivala stan. Tada je uvidjela koliko potencijala se zapravo krije iza starih, naoko neupotrebljivih komada namještaja. Obzirom da nije puno znala o restauraciji i obradi namještaja, počela je istraživati i učiti o alatu i dizajnu. Dosta stvari je naučila po sistemu pokušaj-pogreška.

Lejla za sebe kaže da je po prirodi dosta individualni tip i da joj je kao introvertu prijalo vrijeme koje je provodila u radionici učeći o samom procesu restauracije i obrade starih komada namještaja. Osjećala se mnogo ispunjenije i energičnije u svojoj radionici nego kada je radila od 8-16h. Nakon nekog vremena, kada je smatrala da je stekla dovoljno znanja i samopouzdanja da klijentima ponudi usluge restauracije, Lejla se upustila u avanturu zvanu Wood Surgery.


Iza cijele organizacije i realizacije stoji upravo Lejla. Od suradnika, Lejla je navela tapetara, stolara koji joj pomaže sa izradom komada koji nedostaju, dok joj sestra pomaže sa administracijom.

O poduzetništvu i rizicima koji dolaze sa pokretanjem vlastitog biznisa nije znala mnogo. Ono na šta se ona skoncentrirala u tom momentu bilo je kako savladati sam posao i naučiti zanat što je bolje moguće. Lejla smatra da je današnja klima za nove poduzetnike poprilično povoljna u našoj zemlji. Dosta se radi na samoj promociji poduzetništva, dosta je edukacija i fondacija koje pokušavaju promijeniti postojeći ambijent i način razmišljanja o poduzetništvu. Ipak, kako kaže, još uvijek postoji mnoštvo besmislenih administrativnih kočnica. Zapreke na koje je i sama nailazila dovele su je do toga da u jednom momentu odustane od svega ali kako kaže vremenom je sve došlo na svoje.

“Nije nimalo jednostavno ni lako, ali osjećaj da sami nešto osmislite i realizujete, da vam ljudi poklanjaju povjerenje i naručuju je zaista jedinstven i mogu ga razumjeti samo oni koji su se upustili u poduzetničku avanturu.  Pokrenuti i održati biznis u BiH je pravi izazov, nepredvidivo je, okruženje je uglavnom obeshrabrujuće, treba jako puno rada i truda da se od ideje dođe do rezultata. Zato uvijek savjetujem one koji razmišljaju o poduzetništvu da biraju ono što istinski vole raditi, jer je tako puno lakše i ljepše. Naročitih prednosti poslovanja u BiH baš i ne vidim, osim u slučaju da se bavite izvozom” – nastavlja Lejla.

Za svoje klijente Lejla kaže da su to ljudi specifične estetike i ukusa koji znaju cijeniti autentične komade namještaja. To su često ljudi koji žive vani, puno putuju i znaju da vrhunac uređenja  životnog prostora nije pločasti namještaj od zida do zida. Dosta njenih klijenata podržava i ekološki aspekt ove djelatnosti. Dosta komada koje Lejla obrađuje upravo bi završili na deponiji kao krupni otpad, da ih se ona ne dokopa i ne produži im životnu priču. Smatra da veliki broj ljudi ne prepoznaju potencijal koji se krije u starim komadima i posebno je veseli kada joj neko donese stari komad koji bi u suprotnom završio na deponiji.

“Klijenti su najčešće iz BiH, ali ineteres postoji i iz zemalja iz okruženja. Komadi iz moje radionice krase i domove u Splitu, Dubrovniku, Zagrebu, Beogradu, Puli, Bolonji. U zadnje vrijeme pristižu narudžbe iz Holandije Njemačke, Danske, a jedna stolica je stigla i u Atinu.”

Proces restauracije može biti dosta težak. Lejla u principu radi sa komadima starim minimalno pedeset godina. Ponekad je proces rastavljanja uz minimalna oštećenja težak sam po sebi zbog korodiranih vijaka, napuklih eksera te višegodišnjih slojeva farbe. Nakon uspješnog rastavljanja i pripreme za restauraciju, Lejla pali hoblericu i počinje sa šmirglanjem starih površina. U međuvremenu sa kupcima dogovara nijanse kojima će prefarbati drvene dijelove, te boju štofa za tapaciranje. Pored obrade namještaja, radni dan svodi se i na potragu za novim komadima, ali i na obavljanje administrativnog dijela posla. Ipak omiljeni dio ovog posla jeste kada obuče radno odijelo i zaprlja ruke. Dosta komada na kojima radi otkupljuje po simboličnim cijenama. Nekada ih dobije i besplatno, a često posjećuje i buvljake gdje se također mogu naći stari komadi s puno potencijala.


“U suštini, radni dan je dosta dinamičan, zna biti jako naporan i nekada se čini da nikada ne prestaje. Ali, sa druge strane ovo je posao koji ja jako volim i, što se mene tiče, najljepši je posao na svijetu” – smatra Lejla.

Kako kaže, u zadnje vrijeme bazirala se na obradu manjih komada, fotelja i stolica. U početku je obrađivala i kredence, komode pa čak i ormare, ali pokazalo se da je interesovanje veće za manje komade namještaja. Osim toga, kako sama kaže, lakše je raditi na manjim komadima. Smatra da se količina truda i vremena utrošenog na restauraciju velikih komada poput ormara ne mogu dovoljno naplatiti. Lejla lično najviše voli raditi na stolicama. Smatra da svaka stolica ima svoju priču, te da je stolica najteži oblik za dizajnirati. Kroz njenu radionicu do sada je prošlo na stotine modela, od kultnih do savremenih, i smatra da joj potraga  i rad na stolicama nikada neće dosaditi. Lejla kaže da namještaj koji dizajnira opisuje kao Vintage, Mid Century Modern, komade čistih linija i suptilnih krivina. Ali, bude tu i klasičnih komada te stilskih stolica.

Trenutno nema nekih prevelikih očekivanja za budućnost i za kraj nam poručuje: “Obzirom na veoma nestabilan period koji je iza nas, a koji nam u ekonomskom smislu tek predstoji, ambicije i planovi nisu veliki. Što se mene tiče, bila bih sretna da narudžbe nastave pristizati i da se ljudi okrenu ljepšim stvarima i temama.”

Projekat se realizuje zahvaljujući podršci programa Bosnia and Herzegovina Resilience Initiative (BHRI), koji sprovodi Međunarodna organizacija za migracije (IOM), uz finansijsku podršku Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID).


Tvoj stav

Ostavi komentar

Vaša email adresa neće biti objavljena zajedno sa komentarom.Potrebna polja su označena sa zvjezdicom(*)



RadiYo Active

Šta svira?

Title

Artist