Stare novine


Dok je vjetar svirao najljepšu pjesmu, opalo lišće je plesalo. Ritam ih je pokretao, te su svi zajedno jesenji dan učinili šarenijim i vedrijim. Sve je bilo u smeđim i narandžastim tonovima, što je bilo i očekivano od jednog oktobarskog dana. Svaki novi korak je bio gaženje po suhom lišću.

Negdje pored puta, stajala je kutija. Tamnosmeđa kutija uništena od uzaludnog stajanja u nekom mračnom podrumu punom vlage. Ivice su bile gotovo poderane. Kao da su se predavale i kao da su htjele da se što prije završi predstava u kojoj su imale ulogu čuvanja nasumičnih stvari. Dosadila im je njihova svrha. Kutija je izgledala toliko bespomoćno da mi se činilo kao da moli da ponovo bude obično parče kartona jer joj je teret koji je nosila postao pretežak.

Kutija je bila puna starih novina. Puna starih priča koje su u jednom trenutku bile bitne. Više nisu, sad su bačene i stoje pored puta u propaloj kutiji. Čak nisu sve ni mogle stati u tu patnju kartona, nego su se prostirale velikom površinom i pored same kutije, prekrivajući lišće. Ne znam koliko dugo su već bačene tu, ali je lišće žestoko uzvraćalo udarac i počelo prekrivati novinske papire.

Kutija, lišće i stare novine su ležali pored puta. Ljudi su prolazili, a da se pritom nisu osvrtali. Stotine naslova je stajalo, a nikog nije zanimalo. Svi su negdje žurili ili okretali glavu na suprotnu stranu. Svi su trčali ka budućnosti, a za papire prošlosti nisu imali vremena. Samo je vjetar pomjerao jednu stranicu u kojem god je smjeru želio. Čitao je te stare sadržaje i uživao u njima. Kada bi ih pročitao, ponovo bi prevrnuo stranicu i počeo ispočetka.

A tako su lijepo izgledale u zagrljaju sa lišćem, sa prirodom jeseni te godine. Kao da su svi naslovi bili napisani upravo za taj dan, kao da im je jedina svrha i bila stajati pored puta i privlačiti poglede radoznalih. Ali malo je bilo takvih. Malo je onih koje zanimaju stare priče i u tome nema ništa pogrešno. Čak su i u pravu. Ne vide nikakvu korist od starih, bačenih novina u još starijoj kartonskoj kutiji. Jer da su valjale, ne bi bile tu gdje jesu… Možda.

 Ne znam zašto ih je neko ostavio pored puta. Možda je pročitao sve, pa je htio da i drugi pročitaju. Zašto ih nije zapalio, zašto ih nije uništio na bilo koji način? I zašto su ostavljene baš tu, zašto ne na nekom drugom mjestu?

Razmišljanje o starim novinskim stranicama i kutiji s kojom su došle je prekinuo autobus koji me vodio mojoj željenoj destinaciji. Nisam se sjetila prići toj ogromnoj hrpi da pročitam datum izdavanja bar nekih od njih. Ništa nisam znala o njima, a sve me zanimalo.

Narednog dana nije bilo ni novina ni kutije. Samo velika gomila lišća koje je dobilo bitku.

Tekst napisala: Naida Nuhić

Oznake članka:

Tvoj stav

Ostavi komentar

Vaša email adresa neće biti objavljena zajedno sa komentarom.Potrebna polja su označena sa zvjezdicom(*)



RadiYo Active

Šta svira?

Title

Artist