Prvomajska budnica: podsjetnik na zajedništvo i iskreno veselje


Tačno u 5h ujutro, dok je većina Zeničana i Zeničanki još uvijek slatko snivala, članovi Duvačkog orkestra Zenica zauzeli su svoja mjesta i smjestili svoje instrumente na narandžasti kamionet. Sviranjem prvih zvonkih taktova ispred prostorija Udruženja građana „Duvački orkestar“ Zenica, tako je započela još jedna prvomajska budnica.

Tradicija buđenja sviranjem u rano jutro Međunarodnog dana rada duga je već devedeset i pet godina. Ako se izvede tačna računica, onda se može zaključiti da su se Zeničani i Zeničanke budili uz zaigrane marševe i u brojnim manje sretnim vremenima. Naime, svirači su uveseljavali svoje sugrađane još od davne 1926. godine – i u miru i u ratu, i u dobru i u zlu. Jedini izuzetak bila je 2020. godina koja je donijela pandemiju koronavirusa i zaustavila čitav svijet. Ipak, povratak Duvačkog orkestra Zenica i budnice bio je fantastičan!

Ove godine, čitav „protokol“ trajao je za sat vremena duže negoli je uobičajeno. Čini se da su članovi orkestra tačno pogodili da je muzika (i veselje koja ona donosi) ono što nam treba u ovim vremenima. Osim toga, na repertoaru su se, osim tradicionalnih marševa, po prvi put našle i obrade pjesama čuvenih bendova i izvođača. Između ostalog, izvele su se pjesme sastava Nirvana i Guns ‘n’ Roses, ali i Jamesa Browna. Tako su prolaznici i posmatrači mogli da čuju poznatu pjesmu i započnu svoj dan s osmijehom na licu.

Azur Bijedić, jedan od osnivača Udruženja građana „Duvački orkestar“ Zenica, budnicu svira još od 1999. godine. U razgovoru nam je otkrio: „Svaku budnicu započinjemo iz rudarskog naselja i idemo onda dalje kroz ulice i mahale grada. Mora se ustati pravo rano, pripremiti instrumente i uniforme, urediti kamion i postaviti stolice. Inače sviramo do nekih 9h, ali smo ove godine malo probili termin i svirali sat vremena duže. To je zato što prošle godine nismo svirali.

Bijedić je posebno istaknuo podatak da je ovogodišnju budnicu svirao najmlađi sastav ikad. Jedna od čuvarica duge tradicije je i Ajla Gluhić, koja u Duvačkom orkestru Zenica svira flautu već osam godina. Orkestru se pridružila kad je imala samo trinaest godina. Na početku razgovora je primijetila razliku između ove godine (obilježene koronavirusom) i prethodnih godina: „Danas je bilo puno manje ljudi vani i nije toliki odaziv kao inače. I na manje mjesta smo ove godine svirali zbog trenutne situacije. Ljudi nas inače dočekaju u većem broju.

Potom se osvrnula na tradiciju obilježavanja budnice rekavši: „Imala sam priliku svirati s ljudima koji su dosta stariji od mene, i iako kod nas nema neke hijerarhije, to su ljudi koje mi svi poštujemo i od kojih smo naučili šta znači poštovanje. Kad slušate njihove priče o tome kako su se održavale prijašnje budnice u vrijeme rata ili u vrijeme kad nije bilo kamiona koji ih je vozio gradom ili u vrijeme kad su dolazili iz sela i predgrađa, onda shvatite da je na nama da održimo taj duh slobode iz poštovanja prema njima. Kroz njihova sjećanja shvatite poentu i jačinu cijele ove priče.

Gluhić je dodala: „Budnica i naš orkestar čuvaju dobri djelić starog sistema – osjećaj zajedništva! Danas nas uglavnom uče da gledamo samo sebe kako bismo najbolje prošli u životu. Roditelji, mediji i škola odgajaju djecu tako da gledaju samo sebe i svoje ciljeve. A ovdje moraš ostaviti ego po strani; ovdje radiš za zajednicu. To se danas rijetko sreće, a mislim da je jako bitno, pogotovo za mlade ljude, osjetiti to zajedništvo i jedinstvo.

Prateći njihov veseli krug po gradu, nemoguće je ne primijetiti dvije stvari. Ispitujući prolaznike za smjer u kojem su krenuli svirači, svi su odgovarali s osmijehom na licu. Gledajući ih kako plove bulevarom, svirači su mahali ljudima i smiješili se. Drugim riječima, i slušatelji i izvođači uživali su podjednako u performansu.

Upravo zbog toga važno je da čuvamo budnicu i slične tradicije. Stariji ljudi se kroz njih prisjećaju svoje mladosti i života, mladi ljudi uče o svojoj prošlosti i sebi. A svi zajedno osjećamo kako se u nama nadimaju nada, neobjašnjiva sreća i zarazna vedrina dok pogledom pratimo taj radosni narandžasti kamionet.

FOTO: Ivona Kukić.


Tvoj stav

Ostavi komentar

Vaša email adresa neće biti objavljena zajedno sa komentarom.Potrebna polja su označena sa zvjezdicom(*)



RadiYo Active

Šta svira?

Title

Artist