Francesco Re Li Calzi: Osjećati se kao kod kuće znači postojati za nekog drugog


Krajem mjeseca juna, u prostorijama Radija Active kratko je boravio mladi italijanski umjetnik i pustolov Francesco Re Li Calzi. Zenica je bila samo usputna stanica na čudesnom putovanju na koje se uputio biciklom – naumio je krenuti iz Bologne (na sjeveru Italije) i stići do Catanije (na jugu Italije) dužim putem.

Priča o njegovom povratku kući zvučala je nevjerovatno i bilo je važno zabilježiti je. Zbog toga smo odlučili snimiti intervju u kojem smo govorili o prednostima i nedostacima dalekih putovanja biciklom, planiranju putovanja u vrijeme koronavirusa, planu i rasporedu putovanja kroz zemlje Zapadnog Balkana, (uglavnom toplim i srdačnim) ljudima koje je sretao, te poveznici između putovanja i umjetničkog stvaranja.

Najupečatljiviji su bili njegovi opisi susreta s lokalnim ljudima. Bez zajedničkog jezika i s različitim kulturološkim vrijednostima, Francesco je ipak uspijevao osjećati se kao kod kuće. Ponekad, ne pribjegavajući čak ni oponašateljskim gestama i zvukovima, Sicilijanac i Bosanac i Hercegovac savršeno su se razumijevali i osjećali kao da je njihova družba najprirodnija stvar na svijetu. Između njih je postojala neka nevidljiva nit.     

Želeći proniknuti u ove složene međuljudske odnose i osjećaj pripadanja koje je Francesco propitivao putujući na svom biciklu, odlučili smo se ponovno javiti mu se. Zanimalo nas je kako doživljava čitavo putovanje i anegdote s istoga sad kad je stigao kući. U nastavku prenosimo intervju u cjelosti.

U intervjuu koji smo snimili krajem juna spomenuo si da je pojam „doma“ i „bivanja doma“ jedan od lajtmotiva tvog putovanja. Da li se osjećaj bivanja doma mijenja od mjesta do mjesta i od kulture do kulture? Na koji način?

Da, lajtmotiv je to koji se provlači u estetskom i umjetničkom smislu. Volim i uživam istraživati „oblik“ koji može predstavljati dom. Zapravo je zanimljivo kako u engleskom jeziku postoji riječ house koja označava fizički dio, odnosno konkretni materijal, te riječ home koja je više koncept, gotovo osjećaj. U italijanskom jeziku postoji samo riječ casa. Šta je s bosanskim/hrvatskim/srpskim jezikom?

Bosnia, case distrutte (Bosna, uništena kuća)

U svakom slučaju, kroz umjetnost se volim poigravati s poveznicom između kuće i doma. Naravno da se asocijacije i poveznice između njih mijenjaju u zavisnosti od mjesta. Recimo, u Bosni i Hercegovini sam primijetio ono što nazivam „estetikom gole/ogoljene cigle“: naišao sam na mnoge kuće koje nisu imale fasadu. Zbog toga su izgledale nedovršeno ili napušteno na prvi pogled, no onda bih otkrivao okačen veš, zavjesu na prozorima, tricikl ostavljen u dvorištu ili kokoške kako lutaju po imanju. U tom smislu, kuća je za nekoga dom iako na prvu njena konstrukcija ne izgleda tako kao da je spremna da nekome postane i bude dom.

Šta „biti doma“ ili „osjećati se kao kao kod kuće“ ustvari znači?

Ovo pitanje nema jedan tačan odgovor i o njemu se može promišljati i raspravljati danima. Jedno od mojih zadnjih „tumačenja“ do kojeg sam došao u ovih posljednjih nekoliko dana je da biti doma znači postojati za nekog drugog, odnosno da drugi ljudi prepoznaju tebe i tvoj identitet. No, ovo je samo okvirna ideja – ne mogu dati sveobuhvatan i konačan odgovor. Možda je baš putovanje način na koji se stalno i iznova može ponovo otkrivati šta može značiti „biti doma“.

Sarajevo, nostalgia di casa (Sarajevo, čežnja za domom)

Kao neko ko putuje daleko od svog „pravog“ doma, da li si uspio osjećati se kao da si doma i na mjestima izvan Sicilije/Italije? Kad? Zbog čega si se tako osjećao?

Naravno da sam se osjećao kao doma u mnogim različitim situacijama. Na kraju krajeva, zna se desiti da se ne osjećamo doma čak ni onda kad smo u svom domu/kući. Ali, iz ove perspektive bih rekao da postoji nešto u tim našim korijenima što je nemoguće zamijeniti. Ipak, ni ovo nije konačan odgovor.

Kako i zašto je moguće povezati se s drugima iako ne govoriš njihovim maternjim jezikom? Šta onda komunicira osjećaj povezanosti?

Komunikacija obuhvata i može biti mnogo toga. To je više povezanost između ljudi negoli puki prenos informacija (što je više praktična komunikacija). Naravno, priznajem da sam se znao naći u situacijama u kojima je bilo jako teško razumjeti se s drugima, što može biti poprilično frustrirajuće. Ali, kad vidiš da te ljudi ugoste u svom domu, podijele s tobom hranu i mjesto za spavanje, te pokušaju na svaki mogući način povezati se s tobom iako i ti i on znate da jezik neće pomoći u sporazumijevanju – e to je već odraz i pokazatelj povezanosti.

Croazia, casa squattata (Hrvatska, skvot)

Da to ilustriram ovako: ako otvoriš vrata, nešto onda i može ući. Bilo je i situacija u kojima se osjećao loše jer sam pokušavao samo dobiti neku informaciju koja mi je trebala, ne obazirući se na to da je neko bio pored mene. Kad i ne pokušaš razumjeti ko tačno stoji ispred tebe, zbog duhovne i umne lijenosti, ti zatvaraš vrata. Pokazati volju je uvijek stvar izbora, a izbor je već sam po sebi svojevrsno izjašnjenje.

Možemo li domom učiniti bilo koje mjesto kojem naše srce pripada?

Najprije moramo shvatiti i osjetiti gdje je srce u nama samima. Onda će ga biti lakše ponijeti i nositi gdje god da smo.

FOTO: Ivona Kukić i Francesco Re Li Calzi.


Tvoj stav

Ostavi komentar

Vaša email adresa neće biti objavljena zajedno sa komentarom.Potrebna polja su označena sa zvjezdicom(*)



RadiYo Active

Šta svira?

Title

Artist