Teatar u kvartu 2.0 – Parks and Dramatizations


Gradovi Zenica i Bratunac domaćini su drugog izdanja Teatra u kvartu, projekta čiji je cilj učiniti pozorišnu umjetnost dostupnom većem broju ljudi izvođenjem predstava na otvorenom prostoru kao što su gradski trg ili gradski park. Kao i prošle, i ove će godine poseban izazov biti pred učesnicima dramaturzima, redateljima i glumcima – oni će morati napisati, režirati i odglumiti dramu u roku od 24 sata.

U subotu (11. septembra) od 18:00, glavni zenički gradski park postat će scena na kojoj će biti postavljene tri predstave. Na njima će, po ranije utvrđenom rasporedu i u nasumično određenom sastavu, raditi tri dramaturga, tri redatelja i šestero glumaca. Svaka od tri predstave će trajati po petnaest minuta.

Sve je zamišljeno tako da su najprije dramaturzi odabrali ponuđene teme, a onda za pisanje i slanje konačne verzije dobili rok od dvanaest sati. Potom se sastaju redatelji i glumci koji nakon kratkog dogovora započinju višesatno uvježbavanje teksta i pripremanje izvedbe. Da bi stigli ispuniti zadatak i prikazati svoja ostvarenja, učesnici će morati ubrzano promišljati, donositi odluke, i stvarati odnose i međusobno povjerenje.

TEATAR U KVARTU 2.0: PERSPEKTIVE JEDNE DRAMSKE SPISATELJICE

Kratke dramske tekstove, prema kojima će nastati i biti prikazane predstave u sklopu Teatra u kvartu 2.0, osmislit će i napisati Benjamin Bajramović, Nedžma Čizmo i Emina Kovačević. Iako već s određenim iskustvom i priznanjima u pozorišnim krugovima, troje mladih dramaturga ipak će imati zahtjevan zadatak pred sobom. Osim kratkog vremenskog roka, oni će morati pisati na određenu temu i neće smjeti koristiti kostime i scenografske rekvizite.

Teatar u kvartu (Sarajevo, 2020.)

 O očekivanjima i predviđanjima pred njen prvi ovakav angažman, razgovarali smo s najmlađom ovogodišnjom učesnicom dramaturginjom, Nedžmom Čizmo. Na početku razgovora se osvrnula na čitav koncept projekta:

Veliki je izazov pisati u tako kratkom roku. Ali koliko je pritisak, toliko je i radost jer je teatar vrlo živa umjetnost koja zahtijeva timski rad, brzo djelovanje, improvizaciju i maštovitost. Stoga je ovaj koncept, iako zahtjevan, ipak vrlo prirodan i poznat teatarskim umjetnicima.

Da se ne plaši eksperimentiranja, Čizmo je pokazala u svom tekstu Majka ili sve lutke idu u raj u kojem je kombinirala elemente lutkarstva s dramom prikazujući komplicirani odnos manipulativne majke i zarobljenih dviju kćerki. O ovom tekstu, Čizmo je razmišljala i planirala ga godinama. U tom smislu, ovo učešće predstavlja suštu suprotnost i zahtijeva drugačiji pristup stvaranju:

Teatar u kvartu će mi biti važan ispit kao piscu i kao dramaturgu, i sigurno će mi pomoći da oslobodim maštu od nekih, često suvišnih, razmišljanja i nesigurnosti. Mislim da to važi za sve umjetnike koji učestvuju u ovom projektu koji će i publici donijeti jedno novo i zabavno iskustvo. Zato se nadam da će što više ljudi doći vidjeti predstave.“   

TEATAR U KVARTU 2.0: PERSPEKTIVE JEDNE GLUMICE

Ovogodišnju glumačku ekipu Teatra u kvartu čini šest glumaca i glumica zeničkog Bosanskog narodnog pozorišta podijeljenih u parove: Adis Mehanović i Selma Mehanović, Tamara Miličević-Stilić i Enes Salković, Snežana Vidović i Adna Hasanić.  

Street teatar (navjerovatnije u Pragu)

Najmlađa u sastavu, Tamara Miličević-Stilić, kratko je objasnila da joj nedovoljno iskustva u ovakvim izvedbama ne dozvoljava ikakva očekivanja ili predviđanja. U junu ove godine bila je jedina predstavnica iz Zenice koja je učestvovala u uličnom performansu Beloved Enemy, a to iskustvo moglo bi joj pomoći u pripremi i izvedbi subotnje kvartovske predstave.  

TEATAR U KVARTU 2.0: PERSPEKTIVE JEDNOG REDATELJA

Redateljski trio drugog izdanja Teatra u kvartu čine Lajla Kaikčija, Amar Komić i Dino Mustafić. Najmlađi od njih, dvadesettrogodišnji Amar Komić, otkrio nam je da će raditi zajedno s dramaturginjom Eminom Kovačević i glumačkim parom Snežana Vidović – Adna Hasanić.

Zanimljivo je da Kovačevićevu poznaje još od fakultetskih dana, što vidi kao malu prednost, no da glumice iz ansambla Bosanskog narodnog pozorišta nije upoznao prije:


Ranije nisam radio s kolegama iz ovog ansambla, pa sam intuitivno pristupio odabiru dviju glumica – Snežane Vidović i Adne Hasanić. Upoznat ćemo se i početi sarađivati na dan same izvedbe. To je pomalo neobično za mene, ali radujem se saradnji. Ako do početka proba uspijem osmisliti neki zanimljiv redateljski koncept, ne bi trebalo biti problema da kliknemo.“  

Mislim da je ustvari jedina ograničenost naša vlastita sumnja zbog koje mislimo da u tako kratkom periodu ne možemo osmisliti nešto dobro i zanimljivo. Međutim, ovakav rad je prilika da eliminišemo te sumnje jer nema vremena za preispitivanje vlastitih kreativnih izbora, što za mene lično može biti koliko stresno toliko i – oslobađajuće. Prednost ovakvog pristupa jeste kvaliteta spontanosti koju pozorišna predstava nastala u jednom danu može imati“, dodao je Komić.

Ovakvo iskustvo mladim pozorišnim umjetnicima pruža priliku da rade, sklapaju profesionalna poznanstva, te predstave svoj rad publici ali i iskusnim kolegama od kojih mogu mnogo da nauče. Osim toga, kako zaključuje Komić, ideja postavljanja predstave u gradski park idealan je način da se šira publika zainteresira za dolazak u pozorište.

Teatar u kvartu zamišljen je kao interaktivni susret između publike i pozorišnih umjetnika u kojem se brišu granice koje među njima tradicionalno postoje: prolaznici i znatiželjnici mogu gledati probe i učestvovati u procesu rada. Duh zajednice i dobre kvalitetne stvari koje mogu proizaći kad se slušamo, pomažemo i vjerujemo jedni drugima u osnovi su ove ideje.

Nadamo se da će ih uspjeti prizvati u Zenici i Bratuncu (11. i 12. septembra) tačno u 18 sati.

FOTO: Fokus.ba, Flickr, Inhabitat, Zenicainfo.ba.


Tvoj stav

Ostavi komentar

Vaša email adresa neće biti objavljena zajedno sa komentarom.Potrebna polja su označena sa zvjezdicom(*)



RadiYo Active

Šta svira?

Title

Artist