Denis Bičakčić: „Planinarenje je mnogo više od hobija“


Velike stvari se događaju kad se čovjek susretne s planinama.“  William Blake

Planinarenje je aktivnost koja sa sobom nosi fizičke izazove, ali i onu unutrašnju (umnu) igru. O planinarskim izazovima smo razgovarali sa Denisom Bičakčićem, dvadesetogodišnjim studentom Politehničkog fakulteta Univerziteta u Zenici, koji je sa svoje liste želja prekrižio penjanje na najviši vrh Evrope.

Denisova ljubav prema planinarenju se javila kada je imao deset godina. Kao mladi izviđač, često je boravio u prirodi i istraživao nepoznato. Počeci njegovog planinarenja su bili na planini Vlašić koju je pohodio s tatom i bratom. Upravo u tom sastavu se popeo i na Mont Blanc, alpski vrh na 4810 metara nadmorske visine. Ističe kako su pripreme bile zahtjevne i duge, ali da su se isplatile, i da ne postoji ništa što bi moglo zamijeniti osjećaj zadovoljstva koji će pamtiti cijeli život.

Pripreme su trajale godinu dana. Pripremali smo se u fitnes centrima, a i na planinama. Zimi smo vježbali korištenje tehničke opreme kako bismo se usavršili i stekli iskustvo. Svakodnevno istrčavanje i vožnja bicikla prema Smetovima su također pomogli kako bismo osjetili određeni nagib i napor. U avgustu 2019. godine smo bili potpuno spremni, a jedini strah nam je bila visinska bolest“, sjeća se Denis.

Objasnio je kako do visinskih bolesti dolazi na visinama višim od 4000 metara nadmorske visine zbog rjeđeg zraka. Nažalost, najveći strah se obistinio upravo prilikom najizazovnijeg penjanja. Na visini od 4200 metara je osjetio simptome, te se njegov tim našao pred teškim izborom. Nastavak dalje je sa sobom nosio određene opasnosti, ali je pri donošenju odluke veliku ulogu igrala upravo blizina cilja. Denis je odlučio da nastavi koračati naprijed preostalih 600 metara. Dobra kondicijska priprema i vjera u sebe su mu pomogle da dođe do svog željenog cilja uprkos visinskoj bolesti.

Sam uspon je trajao dva dana – prvog dana se popeo na 3800 metara nadmorske visine, gdje je napravio pauzu u planinarskom domu. Denisova ekipa je nastavila dalje u jedan sat iza ponoći, pri temperaturi od -20 °C i uz snažne udare vjetra. Naišli su na poprilično izazovne staze široke 30 – 40 cm, dok su se s obje strane pomaljale strašne provalije. Međutim, ništa ih nije uspjelo zaustaviti – 5:50 sati stigli su na vrh na kojem su dočekali i izlazak sunca.

„Alpe su izgledale kao otoci u moru okupane suncem. Osjećao sam se kao da vrh pripada samo meni.“

Isplatilo se iz jednog jedinog razloga – to je užitak kakav ništa drugo ne može izazvati. Kad vidiš vrhove oko sebe i shvatiš da si sam, odnosno da oko tebe u krugu od nekoliko kilometara zračne linije nema nikoga, i da si na najvišoj tački u tom predjelu, stvara se osobno zadovoljstvo i osjećaš se kao pobjednik“, dodaje Denis.

Pored već navedenog uspjeha, izdvaja i vrh Triglav koji je osvojio kada je imao samo trinaest godina. Pored Maglića, spisku dodaje i Grossglockner, najviši vrh Austrije, te mnoge druge uspone po Alpama. Niže planine Bosne i Hercegovine su za njega postale lakša planinarska tura, ali služe kao odlična priprema za veće izazove.

Govoreći o svojim budućim ciljevima, Bičakčić je spomenuo 7 Summits Challenge (izazov u sklopu kojeg bi trebao ispenjati najviše vrhove svih kontinenata), a kao bliže ciljeve navodi vrhove visoke preko 4000 metara – Grand Paradiso i Monte Rosa u Italiji i Švicarskoj. Još jedna od želja mu je skijati niz padine Elbrusa.

Denis poručuje da niko ne može biti loš u planinarenju i da bi svako trebao pokušati. Mi mu svakako želimo svu sreću u narednim izazovima.

Autorica teksta: Naida Nuhić
Fotografije: Denisova arhiva

Oznake članka:

Tvoj stav

Ostavi komentar

Vaša email adresa neće biti objavljena zajedno sa komentarom.Potrebna polja su označena sa zvjezdicom(*)



RadiYo Active

Šta svira?

Title

Artist