Šta se krije i čeka bh. obrazovani sistem #IzaHorizonta?

U četvrtak, 4. novembra, u 18h je putem Facebook Live-a, a u sklopu Evropske noći istraživača Bosne i Hercegovine, organizovana panel diskusija posvećena obrazovanju. Glavno pitanje o kojem se raspravljalo bilo je pitanje obrazovne reforme u BiH i potrebe za istom.

Tokom panela, pojedinci, koji su kroz svoj rad i aktivnosti uključeni u proces reforme i unapređenja obrazovanja, govorili su o obrazovanju u našoj zemlji, koliko i zašto je reforma obrazovanja potrebna, te koje su preporuke da se upravo ova “najvažnija zadaća” napiše na najbolji mogući način.

Govornici na panel diskusiji su bili kompetentni i stručni članovi akademske zajednice, a oni su:

Arzija Pašalić – vanredna profesorica i dekanesa Fakulteta zdravstvenih studija Univerziteta u Sarajevu na kojem je i diplomirala kao studentica generacije, dobitnica zlatne povelje na spomenutom sarajevskom Univerzitetu, menadžerica za upravljanje kvalitetom u visokom obrazovanju, te autorica i koautorica više od četrdeset naučno-stručnih radova i pet udžbenika

Dževdeta Dervić – docentica na Odsjeku za fiziku na Prirodno-matematičkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu s petnaest godina iskustva u srednjoškolskom obrazovanju, a koja je trenutno angažovana kao jedna od ekspertica iz oblasti obrazovanja u projektu Tabla.

Danijela Rajić – viša asistentica na Tehnološkom fakultetu Univerziteta u Zvorniku i Univerziteta u Istočnom Sarajevu koja sarađuje s ruskim Institutom za nuklearna istraživanja, a čiji je najveći dio istraživačkog opusa objavljen u mnogobrojnim domaćim i međunarodnim časopisima i konferencijama

Goran Karanović –  stručni saradnik za naučno-istraživačku infrastrukturu i naučni kadar u FMON, doktor pravnih nauka u polju Međunarodno pravo s dvanaest godina radnog iskustva u medijima (poput angažmana u informativno-političkoj redakciji Federalne televizije).

Cilj Evropske noći istraživača BiH jeste da približi nauku široj javnosti, te da unaprijedi poveznicu između istraživanja, kreativnosti i poduzetništva.

“Predstavnici akademske zajednice o ovoj promjeni paradigme obrazovanja i same reforme obrazovanja pričaju zaista dugo. Sistemski treba promijeniti mnogo toga, i rekla bih da često nedostaje upravo ona dobro poznata politička volja čak i u slučaju naše djece, nas samih, pa naposlijetku i tržišta rada u našoj zemlji. Ono što je bitno jeste to suštinsko pitanje – “Da li je bitna reforma obrazovanja u BiH?”, a najvažnija zadaća samog obrazovanja jeste da odgoji i obrazuje djecu koja će biti otvorena prema svojoj okolini, svojim vršnjacima, odgajateljima i učiteljima, te im omogućiti da sami spoznaju čime se žele baviti i eventualno pronađu mjesto na tržištu rada za sebe”, istaknula je Aida Šabanović, moderatorica panel diskusije.

Čini se da je tipični mentalitet “Učim za ocjenu, a ne za znanje” postao norma u našem sistemu, a trebalo bi da podstičemo učenike da razmišljaju o svojoj budućnosti kroz neku vrstu intrinzične motivacije koju učitelji trebaju gajiti i ohrabriti.

“Ja mislim da, a i kroz svoje radno iskustvo sam se uvjerila, ništa ne može bez timskog rada. Politika svakog fakulteta je da je student u fokusu, no često dođe do toga da zamijenimo uloge i da se zaboravi taj princip. Međutim, činjenica je da ti mladi upisuju ono što vole i da smo mi obavezni stvoriti uslove za njihov rast i razvoj. Ono što ja smatram problemom jeste da je reforma našeg obrazovnog sistema prestala onog trenutka kada smo mi prešli na bolonjski studijski proces, bez da zapravo znamo šta to znači i podrazumijeva. Za sprovođenje ovakvog sistema nama su potrebni resursi i podrška zajednice. Fakultet, recimo, podrazumijeva sticanje znanja, ali kada govorimo o ishodima učenja fakultet bi trebalo da podrazumijeva i kompetencije i sticanje vještina. A mi smo u manjku što se tiče kadra, naročito za izvedbu praktične nastave, što je ključan faktor u bolonjskom procesu”, govori profesorica Pašalić.

Kroz čitav razgovor s panelistima se odgovaralo na ključno pitanje razvijanja obrazovnog sistema u BiH. Sudeći po iskustvu i opažanjima panelista, naši građani imaju sve manje volje i želje da u budućnosti postanu akademski građani, a ne možemo ih ni kriviti za to. Bosna i Hercegovina je značajno zaostala što se tiče metodoloških i metodičkih praksi unutar učionice, kao i uvođenja novih didaktičkih principa u zbornicu.

Pored svih naizgled logičnih i očitih problema unutar školskog sistema u Bosni i Hercegovini, primijećeno je da se i dalje na ulaganje u školstvo gleda kao na “uzaludno potrošen novac”. Čini se da i dalje nismo stvorili mentalitet niti razumijevanje da se ulaganjem u našu omladinu i njihovo usavršavanje može dobiti mnogo u smislu stvaranja kompetetnog radnog tržišta u kojem će učestvovati još kompetentnija omladina.

No, zahvaljujući radu i trudu organizacija i posvećenih pojedinaca možemo bar maštati o reformi i nadati se boljem sutra. Korak po korak, kao jedan tim, moramo stvarati bolje mjesto za sebe i za svu omladinu koja tek treba da postane dijelom akademskog svijeta.

Naslovna slika preuzeta sa event pozivnice.