Podjela rodnih uloga u porodici iz perspektive tri generacije žena


Žene u Bosni i Hercegovini i dalje obavljaju najveći dio rutinskih kućanskih poslova i većinom brinu o djeci, njeguju starije, nemoćne i bolesne članove porodice i pružaju podršku partnerovoj karijeri. Pokazali su to rezultati istraživanja iz 2020. godine koje je nazvano Utjecaj rodne podjele porodičnih i kućanskih poslova na profesionalni život zaposlenih žena u Bosni i Hercegovini.

S obzirom na općeproširenost rodne nejednakosti, ali i spomenuto istraživanje koje je pokazalo značajne razlike u odgovorima ispitanica u zavisnosti od njihove dobi, odlučili smo o ovoj temi govoriti s predstavnicama tri različite generacije. Njihove životne priče i iskustva pokazat će nam da li se i na koji način mijenja svijest i senzibilitet bh. društva naspram rodnih podjela i (ne)jednakosti.

Stavovi srednjoškolki i srednjoškolaca

Sedamnaestogodišnja Mevlida Šišić pohađa treći razred Medicinske škole u Zenici. U slobodno vrijeme volontira u Udruženju „Naša djeca“ i aktivno djeluje u Asocijaciji srednjoškolaca BiH. Prema njenom mišljenju, tradicionalna podjela kućanskih poslova nije fer:

Danas većina žena radi i zato mislim da bi bilo sasvim u redu da se ti poslovi podijele pola – pola. Isto mislim i kad je u pitanju briga o djeci i nemoćnim ili starijim članovima porodice. Ovisno od posla koji radi muškarac i ovisno od posla koji radi žena, odnosno ovisno o tome koliko imaju vremena, svi takvi poslovi bi trebali da se podijele i da ni na jednom ni na drugom ne bude prevelik teret i prevelika muka.

Sa svojim drugaricama, kaže Mevlida, često razgovara o muško-ženskim odnosima, porodičnom životu i budućnosti, ali s drugarima vršnjacima o ovim temama teško joj je govoriti: „U našim godinama je teško pokrenuti neku takvu težu i ozbiljniju temu. Pogotovo s muškarcima jer su svi oni malo nezreliji i ne shvataju to ozbilljno. Oni su više u fazonu: ‘Ma kad dođe vrijeme, razgovarat ćemo o tome’. A zapravo je i sad pravo vrijeme za razgovor o tome. Sjećam se kad sam vodila nekoliko radionica o nasilju nad ženama, oni su bili toliko neozbiljni. To me baš dirnulo jer mi smo već treći razred i mislim da je vrijeme da počnemo ozbiljno shvatati takve stvari.

Mevlida u prostorijama Udruženja “Naša djeca”

Svoju bračnu zajednicu Mevlida zamišlja tako da su poslovi podijeljeni, a zajednički život uopće zasnovan na kompromisu i dogovoru. Pored toga, ona bi željela ostvariti se i profesionalno, a od napredovanja u karijeri bi odustala samo u slučaju ozbiljnijih porodičnih problema: „Ako se nalazim u situaciji u kojoj je moje dijete bolesno, naprimjer, žrtvovala bih karijeru. Ako je sve u redu, ne bih jer volim žene koje rade na svojoj karijeri i trude se. To mi je nešto najljepše za vidjeti. Nadam se da ću i ja biti jedna od njih ili da ću barem uspjeti izbalansirati poslovni i porodični život.

Mevlida se na kraju osvrnula na cjelokupno bh. društvo i korake koji se mogu poduzeti da bi se rodne nejednakosti umanjile:

Žene trebaju više biti prihvaćene u različitim poslovima. Naprimjer, ja učim za zubnu tehničarku i čula sam toliko predrasuda o stomatologinjama (da ne mogu da izvade zub i da nemaju snage), što mi je abnormalno. Također, o ovim nejednakostima bi moglo više da se razgovara i o njima piše u medijima koji bi generalno trebali dati više pažnje ženama.

Iz perspektive zaposlene mame

Tridesetogodišnja Amela Huseinbegović zaposlena je kao stručna saradnica za pravne poslove. U braku je šest godina i ima četverogodišnjeg sina. Tradicionalna podjela kućanskih poslova u njenoj tročlanoj zajednici ne postoji:

Tu više nema nikakvih pravila, svi trebaju sve da rade. U mom konkretnom slučaju suprug je zadužen za vađenje suđa iz mašine, usisavanje, brisanje podova i kuhanje jer mu to puno bolje ide. Ja sam zadužena za stavljanje suđa, brisanje prašine, veš, kupatilo.“

Iako smatra da „žena ima više osjećaja i senzibiliteta za pojedine stvari te je samim tim veći dio odgovornosti i brige o starijim članovima porodice i djece na njoj“, u brizi o djetetu ona i njen partner, kako kaže Amela, poprilično su jednaki i usput dogovaraju ko će preuzeti koju obavezu.  

Amela sa svojim suprugom Anelom i četverogodišnjim sinom Omarom

Svjesna da jednaka podjela kućanskih poslova još uvijek nije zaživjela u našem društvu, Amela ističe: „Nažalost, svijest ljudi i društva kao cjeline je i dalje ta da je uloga žene da se brine o svemu i da su kuća i djeca njena obaveza, bez obzira na njen posao i ostvareni uspjeh. Dok ne promijenimo našu svijest i mentalitet o tome, država i zakoni, kao i na bilo kojem drugom polju, ne mogu puno učiniti.

Kao zaposlena majka, Amela mora pažljivo rasporediti svoje vrijeme: „Posao je često stresan i unosi dodatnu nervozu u našu svakodnevnicu, a nakon posla nas čekaju druge obaveze. Malo, premalo je vremena za odmor čak i kad se čovjek dobro organizuje. Sve to nažalost ponekad sa sobom vuče umor i depresivnost, ali se pronađe način da se ide dalje i da se u svakom danu pronađe nešto lijepo.“ 

Kad bi njena mašta postala stvarnost, primanja njenog supruga bila bi veća, a ona bi bila domaćica i imala bi još barem dvoje djece:

Porodica mi je uvijek na prvom mjestu i to se neće promijeniti. Za veća primanja supruga ne bi mi bilo teško u potpunosti odreći se karijere je smatram da je ‘posao’ domaćice i najteži, ali i najispunjeniji posao kad su djeca tu.

Glas starijih generacija

Šezdesetčetverogodišnja Nevenka Berbić zaposlena je u administraciji zeničkog Udruženja „Naša djeca“. U sretnom je braku već više od četrdeset godina i majka je dva odrasla sina. Odrastala je u vremenima u kojima je tradicionalna podjela kućanskih poslova bila uobičajena:

Moja pokojna mama je bila domaćica, otac je radio u Željezari. Sistem je bio takav. On je radio u smjenama i imao je težak posao. Onda je mama preuzela na sebe sve poslove – ona je bila i domaćica, brinula se za mene i moju sestru, ali nisam nikad osjetila da ima nekih problema. Moje djetinjstvo je bilo divno. Kad smo malo ojačale, i moja sestra i ja smo pomagale mami.“   

Nevenka je odlučila postaviti svoj bračni i porodični život drugačije od većine:

Ja sam se čitav svoj život trudila da postignem ono najvažnije – dogovor između muškarca i žene, odnosno bračnog para. Organizacija i dogovor su najvažniji u životu. Bar je kod mene tako bilo. Moj muž i ja pomagali smo koliko god smo mogli jedno drugom. Možda je to zbog toga što sam i ja radila i što sam uvijek bila u poslu.

Jedino vrijeme kad nisam radila bilo je trudničko bolovanje, ali i tad mi je muž pomagao. To nije pomaganje ustvari, boli me kad neko kaže: ‘Pomogao mi je ovo ili ono’. Pa to je njegov posao kao što je i moj. To su naši zajednički poslovi. Do nas je da dogovorimo da on uradi možda ono što je teže ili što stigne, a ja ne mogu. Ko prije stigne i ko ima više vremena, neka obavi taj posao. To je to.

Nevenka sa suprugom Senadom

Uz podršku i razumijevanje svog muža, Nevenka nikad nije morala žrtvovati napredovanje u karijeri. Uspjela je ostvariti sve svoje želje – završiti višu školu socijalnog rada, položiti kurseve Crvenog križa i brige o nemoćnim i starijim licima, volontirati u Udruženju „Naša djeca“, putovati na seminare. Stizala je balansirati sve obaveze koje je imala i na poslu i kod kuće.

Okružena uglavnom drugaricama istomišljenicama i mlađim generacijama koje također odbijaju prihvatiti tradicionalnu ulogu žene kao domaćice i majke, Nevenka je optimistična kad govori o budućnosti:

Napreduje se i treba tako da se nastavi. Kako je bilo nekad, ovo je mila majka. A bit će još i bolje. U tome dosta može pomoći i uraditi i država. Da bi se smanjila rodna nejednakost, može da se pomogne financijski bračnim parovima i porodicama. Načekat ćemo se još na to, ali je na nama da se borimo i pronalazimo rješenja.

*Istraživanje Utjecaj rodne podjele porodičnih i kućanskih poslova na profesionalni život zaposlenih žena u Bosni i Hercegovini možete pronaći ovdje.*

FOTO: ABC, Amela Huseinbegović, Nevenka Berbić, Radiyo Active


Tvoj stav

Ostavi komentar

Vaša email adresa neće biti objavljena zajedno sa komentarom.Potrebna polja su označena sa zvjezdicom(*)



RadiYo Active

Šta svira?

Title

Artist