Biti savršen proizvod


Savršen proizvod je predstava koja govori o nemoći i potlačenosti žena, licemjernom društvu koje je uvijek spremno osuditi i o čestitosti propovijedati ‘posrnulima’, ženskom tijelu koje se voli i cijeni samo dok je puteno i zategnuto i složenom majčinsko-kćerinskom odnosu u kojem se isprepliću i nadmeću žensko prokletstvo i želja da se od njega zauvijek oslobodi.

Premijerno izvedena u oktobru 2019. godine i zamišljena kao diplomska predstava glumice Adne Hasanić, stalne članice glumačkog ansambla Bosanskog narodnog pozorišta u Zenici, predstava Savršen proizvod inspirirana je i nastala prema dva dramska teksta – motivi i likovi preuzeti su iz drame Zanat gospođe Warren irskog dramaturga Georga Bernarda Shawa iz 1898. godine i drame Meso hrvatske književnice Lane Šarić iz 2009. godine.

Iako napisane i objavljene u razmaku od 111 godina, obje drame progovaraju o istome – uvijek nepovoljnom i nejednakom položaju žena.

ODNOS MAJKE I KĆERKE

Kroz jednosatnu igru na sceni, publika prati dvije paralelne priče. Prva priča prikazuje život siromašnih Ajše i njene majke koje dane provode u vlažnoj sobici kiselkastog vonja. Majka, već istrošena i izmorena od napornog rada i gladi, priprema svoju kćerku Ajšu za bolju i svjetliju budućnost. Lijepog lica i zanosnog tijela, mlada Ajša dobila je zadatak od svoje majke – ona se mora svidjeti bogatim muškarcima, zavesti ih, prodati im se i tako izvući i sebe i svoju majku iz teške neimaštine.

Druga priča prati Kitty i Vivie Warren, majku i kćerku između kojih postoje mnoge tajne. Kitty je vlasnica bordela, uspješna poslovna žena. Davno shvativši da će od fizičkog rada brzo propasti a sporo zaraditi novce, ona je odlučila osigurati sebi i svojoj kćerki bolji život izabravši prostituciju kao izvor zarade. Nakon što sazna da je ‘prljavim’ novcem plaćala njeno školovanje, Vivie odluči odreći se svoje majke.

U pričama se majke bore, svaka na svoj način i ne birajući sredstva, svojim kćerkama podariti sretniji i ljepši život od onog kakav su imale one. Ipak, u njihovim odlukama i motivima ima razlike. Kitty je žrtvovala sebe zarad kćerke, a majka bi da žrtvuje Ajšu zarad sebe.

Smijemo li osuditi Kitty koja je činila najbolje što je mogla i znala da bi kćerki pružila sigurnost? Roditelji griješe, čak i onda kad imaju najbolje namjere, a majčinska ljubav spremna je na velike ustupke i žrtve. Možemo da im zamjeramo i kažemo da ništa od onog što su nam dali mi nikad ni tražili nismo. Možemo da se stidimo njihovih odluka i prošlosti. Možemo da ih preziremo kad jednom shvatimo da nisu savršeno bezgrešni. Ali, razumjeti istinski njih i njihove načine možemo samo onda kad i sami budemo bdjeli nad svojom krhkom i nevinom djecom.

Ajšina majka je drugačija. Ona je jedna od onih koji svoju djecu vide kao svoje vlasništvo, kao zlatnu priliku da kroz njih prožive što sami propustiše: „Sada, Ajša, dok još možeš, učini to. Za sebe. Za mene. Sjećaš li se? TI si se odmarala, JA sam radila. JA sam se mučila. MENE je boljelo. TI si spavala. Bezbrižno spavala. JA sam se brinula za nas. SAMA. JA. Sama. Sad je tvoj red.“  

Svojom žrtvom takvi roditelji žele usaditi osjećaj krivnje svojoj djeci. Puno su se patili, dakle puno im se i duguje. To su oni koji kažu: ‘Ja sam te rodila, ja ću te i ubiti!’. To su oni koji djeci govore ‘šta da rade, gdje da idu i gdje da ne idu, koliko velike korake smiju da naprave’. U svojoj sebičnosti i računici, od njihove djece postaju nesigurni i nesretni ljudi. Gdje prestaje briga za djecu, a gdje počinje nametanje vlastite volje i izbora djeci? U kojem trenutku se željeti najbolje za svoju djecu pretvori u neumoljivo diktiranje pravila po kojima će djeca morati živjeti?

Kitty i Ajšina majka utjelovljuju svu složenost i težinu roditeljstva – toliko je odluka koje treba donijeti za budućnost djeteta, toliko je žrtve koju treba podnijeti za bezbrižnost djeteta, toliko je snage potrebno za otpustiti dijete od sebe i toliko je ljubavi potrebno za ne očekivati zauzvrat ništa od njega.  

ŽENSKO TIJELO KAO SAVRŠEN PROIZVOD

Prostitucija i prodavanje ženskog tijela provlače se kroz oba dramska teksta prema kojima je nastala predstava. Objektivizacija i seksualizacija ženskog tijela naročito je izražena u razmišljanjima upravo jedne žene – Ajšine majke. Prema njenim riječima, uspješan i lagodan život mogu sanjati samo lijepe žene. Samo one moći će birati kako će živjeti i uzimati što im pripada:

Nekada sam imala. Porculansku kožu, savršene noge, mladost, svježinu. … Ona će biti pametnija od mene. Iskoristit će sve što ima. Mora postati savršen proizvod i prodati samu sebe. Uspjeh – to je novac.

Ajšina majka koriguje Ajšino držanje – uvuci stomak, izbaci grudi, budi lijepa i privlačna i poželjna: „Sve smo to učili. Ispravi leđa. Podigni glavu. Uzvrati pogled. Zubi im bljeskaju u mraku! Žele te pojesti! Oprezno! Nikada im se ne smiješ naći na tanjuru! Ako se to dogodi, više te neće ni loviti! Oni te žele. Gledaju te. Samo gledajte! Najljepša!

Sva vrijednost žene mjeri se u njenoj ljepoti i zanosnosti. Prije nego joj se koža nabora i tijelo joj omlohavi, njena glavna misija mora biti udati se ili dobro unovčiti (dakle jedino) što ima. Sve mora podrediti tome. Poslušavši svoju majku, Ajša je i učinila tako:

Ja sam meso. Pocrnjelo, trulo i pokvareno meso. Režeš i komadaš, žvačeš i grizeš i kasnije probavljaš uz –ah–  uzdah olakšanja. Svi su me kušali. … I bilo mi je ugodno! Pa za to sam bila stvorena. Da dam svoje meso. … Ja nemam kuće. Ja sam meso. Me-so! Me-so! Ku-pi-te me-so!

Od toga koliko dugo se muški pogled zadrži na ženskom tijelu zavisit će ženina sreća i rast će njena vrijednost. Poredane kao u izlogu, žene će se izvijati, slatko smiješiti i mirisati da bi privukle najboljeg kupca. Najvažnije je njihovo priznanje, najvažnije je biti poželjena od njih.

Iako su se žene izborile za svoju nezavisnost i slobodu, još uvijek se njihova tijela procjenjuju, bez dopusta dodiruju, ismijavaju, ograničavaju, kontroliraju. Muški pogled još uvijek ih budno prati i muški stisak još uvijek im ne da disati.

LICEMJERJE DRUŠTVA

U svijetu živi gotovo 400 miliona nepismenih žena i djevojčica, što znači da one čine 2/3 cjelokupnog nepismenog svjetskog stanovništva. Prema procjenama, od ukupno 800,000 registriranih žrtava trgovine ljudima i seksom*, čak 80% čine žene i djevojčice. Podaci su ovo koji pokazuju u kojoj su mjeri žene i djevojčice diljem svijeta diskriminirane i ostavljene bez ikakve prilike.

George Bernard Shaw je još prije više od stotinu godina uočio ove nejednakosti i ispravno zaključio da je prostitucija proizvod društva u kakvom smo živjeli i u kakvom živimo. Bez lažnog moraliziranja, on proziva licemjere koji su spremni osuditi žene koje prodaju svoja tijela, a pritom namjerno ignorirati nepovoljan položaj u kojem se one nalaze.

Ako ih se ostavi bez obrazovanja i ako im se ne da prilika da nauče kakvu vještinu, od čega žene onda mogu živjeti?

Shaw kaže: “Vjerujem da bilo koje društvo koje želi da ima integritet treba da se organizuje tako da omogući svim muškarcima i ženama da se održe u razumnoj udobnosti svojim radom, bez da moraju prodavati svoju ljubav ili svoja uvjerenja.

Trenutno, ne samo da osuđujemo žene koje prodaju svoju ljubav zbog teške oskudice i nepovoljnog položaja, već mi imamo i brojnu klasu muškaraca koji se prostituiraju: recimo, dramaturzi i novinari, kojima i sam pripadam, a da ne govorim o advokatima, doktorima, svećenstvu i političarima koji svakodnevno koriste svoju moć da bi lažno predstavljali svoje prave sentimente.

Bogati muškarci koji prolaze bez osude puno su opasniji za moderno društvo od siromašnih žena koje su izgubile čednost.”

*Svake godine, procjenjuje se, na međunarodnim granicama širom svijeta godišnje se registrira 800,000 žrtava trgovine ljudima. Čak 50% od ukupnog broja žrtava čine maloljetnici.

IZVORI: A Noise Within, NCBI i UN Women

FOTO: Bosansko narodno pozorište u Zenici


Tvoj stav

Ostavi komentar

Vaša email adresa neće biti objavljena zajedno sa komentarom.Potrebna polja su označena sa zvjezdicom(*)



RadiYo Active

Šta svira?

Title

Artist