Promišljanja o viđenju svijeta
Ocjenjujem da većina ljudi na ovom svijetu nije sposobna iskreno odgovoriti na ovo pitanje, na pitanje da li su ikada komentarisali nekoga na osnovu njegova izgleda i javno dati iskren odgovor.
Baš ta činjenica poklanja nadu ovdašnjem društvu, nadu za promjenom koju uzrokuje njihova savjest. Glas u nama koji je svjestan naša dobra i zla djelovanja u okolini gdje boravimo. Ne govorim rado ” loše činjenice” o mojoj domovini, mome gradu, ali smatram da u životu najbolje prolaze realni ljudi. Stoga ću sa Vama biti ništa drugo nego realna.
Nisam ljubitelj povijesti premda ću sada uzeti neke riječi iz njezine terminologije. Nakon provedenih godina u mojoj zemlji dosegla sam termin s kojim mogu definisati mentalitet velike većine njezinih stanovnika. Konzervativnost. Smatram da su moji vršnjaci pretežno konzervativci, kao ljudi koji su koračali ulicama 19. stoljeća. Ne prihvataju drugačije, ne prihvataju promjenu, žele da ljudi udovolje njihovim gledištima na ovaj svijet i nisu naučili što znači “društvena evolucija”. Naprosto su egocentrični.
Protuteža njima su liberali. Tu bih voljela i sebe nazvati kao jednog od njih. Osobe koje se ne boje ovoga svijeta. Ne odbija ih osjećaj nemoći nad drugima, nego ih on čak i privlači. Žele promjenu. Nije ih strah riječi i glasa otpora.
Cijenila bih kada bi se strane promijenile. Cijenila bih da mogu biti realna bez osjećaja krivnje. Zaista bih željela da je moj grad, grad liberalaca.
Kroz godine, standardi ljepote su se mijenjali i mijenjaju se i dalje svakim danom našeg postojanja. Bili poželjni veliki ili mali, široki ili uski ljudi, nemoguće je udovoljiti standardima svakog pojedinca.
Jedino kap vode može udovoljiti svim dušama ovoga svijeta jer ona svoj oblik može mijenjati beskrajno mnogo puta.
Tekst: Anja Popović, članica Dječijeg parlamenta
