Preporuke za unapređenje položaja mladih iz ugla šesnaestogodišnjakinje

Za mladu osobu u Bosni i Hercegovini idealan život ne predstavljaju luksuzna auta ili putovanja. Idealan život je uvažavanje svih ljudskih prava. Kako bi to izgledao život mlade osobe kada bi joj Bosna i Hercegovina pružila svoja prava? Ta mlada osoba bi imala besplatno zdravstveno osiguranje, besplatnu autobusku kartu, besplatno školovanje, kao i praktičnu nastavu.

Kada država pruži siguran i bezbjedan život svojim građanima tada oni nemaju razlog da idu iz svoje domovine, već se trude za bolje sutra. Jedan čovjek je država. Čovjek čini porodicu. Porodica čini društvo. Društvo je narod, narod jedne države. Kada bi svaki čovjek glasno tražio svoja prava tada bi jedna cijela država napravila korak ka boljoj budućnosti.

Ljudska prava su jedini univerzalno priznat sistem vrijednosti koji nije zatvoren u vlastite okvire, te predstavlja jedno od najvažnijih dostignuća savremene filozofije. Ljudska prava kao sistem vrijednosti ne pružaju odgovore na bezbrojna životna pitanja već uspostavljaju minimalne standarde za postupanje u odnosima između ljudi, a koja su primjenjiva, ne samo za vlade, policijske ili vojne strukture, već i za privredne korporacije, međunarodne organizacije i pojedince.U fokusu ljudskih prava su život i dostojanstvo čovjeka.

Dostojanstvo čovjeka je povrijeđeno kad je podvrgnut torturi, prisiljen da živi u ropstvu ili bijedi, što znači bez minimuma hrane, odjeće ili smještaja. I druga ekonomska, društvena i kulturna prava, kao što su pristup osnovnom obrazovanju, zdravstvenoj zaštiti ili minimalnom socijalnom osiguranju, uključujući i pravo na privatnost i porodični život su neophodna za dostojanstven život pojedinca.

Vladavina prava je osnovno načelo Ustava Bosne i Hercegovine (BiH), koji utvrđuje da je BiH demokratska država, koja funkcioniše na osnovu vladavine prava. Vladavina prava u suštini se može svesti na koncept – niko nije iznad zakona.

Neki političari u našoj državi, kažem političari jer oni upravljaju državom, ne daju pravo glasa mladim ljudima, a možda ti mladi ljudi imaju efikasnije ideje od njih koje bi promijenile stanje u državi. 

Osoba koja 40 godina živi pod jednim uvjeđenjem polako zatvara svoje vidike, dok osoba koja ima 20 godina je otvorenog uma i ima širi pogled na svijet i ima veću mogućnost da uvede nešto novo u svijet.

S obzirom na sve nabrojano, uzela bih sebi na slobodu da iznesem nekoliko preporuka za izmjene javnih politika u cilju unaprjeđenja položaja mladih u bh. društvu:

— Uspostaviti i finansirati centre za mlade, usmjerene na interakciju među mladima i kreativno razmišljanje. Programe koji će biti realizovani u tim centrima trebaju dizajnirati i provoditi sami mladi. Na ovaj način će se stvoriti uslovi za uspostavljanje vertikalnih odnosa i razvijanje socijalnog kapitala u funkciji razvoja.

— Provesti reforme nastavnih planova i programa kako bi naglasak bio na razvijanju vještina. Pored redovnog obrazovanja, ponuditi i besplatne vannastavne aktivnosti također usmjerene na sticanje vještina. Na taj način mladima će biti omogućeno da svoje sposobonosti i vještine razvijaju u skladu sa potrebama tržišta rada, kao i da imaju veća samostalnost u traženju posla. Ovakva politika će indirektno doprinjeti i povećanju društvenog kapitala. Ne smije se, međutim, zanemariti i ključni značaj znanja, uključujući humanističke nauke, umjetnost i kritičko razmišljanje, kako kod izrade novih nastavnih planova i programa, tako i kao opštih društvenih vrijednosti.

— Pridavati znatno veći značaj građanskom odgoju u školama,naročito kvalitetu obrazovanja. Potrebno je u nastavne planove i programe uvrstiti mnogo više praktičnih vježbi, simulacija,izleta i diskutovanja.

— Imajući u vidu činjenicu da mladi u Bosni i Hercegovini gledaju na porodicu kao na primarnu jedinicu društva od vitalnog značaja i kao na jedan od najznačajnijih izvora zadovoljstva u životu, potrebno je, u ovim fragmentiranim i turbulentnim vremenima postmodernističkih procesa, osnažiti bosanskohercegovačku porodicu kako bi služila prenošenju vrijednosti s generacije na generaciju.

— Mladi ljudi više nego ikada izražavaju želju za trajnim napuštanjem zemlje kako bi riješili pitanje nezaposlenosti i unaprijedili standard svog života, pa je, prema tome, neophodno stvoriti pozitivno društveno okruženje sa mnogo prilika za zapošljavanje i dobrim kvalitetom življenja kakvo će odgovarati potrebama mladih osoba. Pored uspostavljanja tržišta rada koje je u stanju prihvatiti konkurentne mlade ljude, neophodno je stvoriti i stimulativno okruženje u kom će oni moći realizovati svoj puni potencijal. U isto vrijeme, tržište rada mora biti humanije uz veće poštovanje ljudskog dostojanstva, kako bi mladi spoznali vrijednost rada kao sredstva koje omogućava pristojan život.

— Da bi se promijenio prevlađujući diskurs o ‘neophodnosti’ odlaska mladih, moraju se promovisati pozitivne društvene promjene i način razmišljanja prebaciti sa onog koji podrazumijeva potrebu za odlaskom na onaj koji podstiče ostanak.

— Potrebe tržišta rada moraju se integrisati u obrazovne politike (uvesti dualni sistem obrazovanja), naročito one koje se odnose na srednje obrazovanje.

— Zavodi i biroi za zapošljavanje se moraju bolje povezati sa tržištem rada.— Neophodno je afirmisati postojeću dijasporu jer, pored ekonomskih ulaganja u domovinu, oni kroz prijenos znanja i iskustava mogu pomoći i društveni napredak. 

— Političke institucije i akteri, naročito oni na lokalnom nivou, moraju činiti znatno veće napore kako bi povećali interesovanje i angažovanost mladih. Ovo se posebno odnosi na opštine (te eventualno kantone u FBiH), gdje angažman mladih već u kratko vrijeme može donijeti pozitivne pomake. Nosioci vlasti na ovom nivou moraju početi djelovati izvan striktnostranačkih okvira da bi mlade uključili u diskusiju o oblikovanju njihovih zajednica.

Svaka mlada osoba u sebi nosi ogroman potencijal i da bez svojih prava se ne može razviti u stabilnu ličnost.

Tekst: Amina Kamerić, Dječiji parlament grada Zenice