”Koliko god smo različiti, svi ispod kože jednako vrijedimo!”

Bez obzira da li se jedna od njih zove Ivana, Esma ili Martina, bez obzira da li je crnka ili plavuša, bez obzira što su žene i igraju rukomet – one se bore. Djevojke Ženskog rukometnog kluba „Vitez“ se svojim različitostima zajedno bore za svoje mjesto pod suncem.

 

Kažu da se nikada nisu susrele sa bilo kakvom vrstom diskriminacije, čak šta više nailaze samo na pozitivne komentare i potpunu podršku. U njihovom timu ima djevojaka koje su različite vjere, ali ih to ne razdvaja. Jedna od rukometašica, Vana Zeljko, je za Radio Active rekla nešto više o njihovom iskrenom prijateljstvu i međusobnom poštovanju. Pod bilo kakvim uslovima uvijek pomažu jedne drugima, kao što se kaže : “ I u dobru, i u zlu!“. Pored toga su, osim na treninzima, svakodnevno skupa.

 

Redovno se posjećuju, bili to rođendani ili vjerski praznici. Tokom bavljenja sportom tačnije rukometom, Vanine saigračice su imale priliku upoznati mnogo zaljubljenica rukometa, baš kao što su i one. Sada se sve one zajedno bore da dokažu kako sve što se može zamisliti, može se i ostvariti. Svakim danom sve više napreduju i idu ka vrhu. Svojim različitostima stvaraju jednu savršenu cjelinu, kao što umjetnik sklapa mozaik različitih boja. Tako one sklapaju svoje umjetničko djelo – poštovanje. Njihovo mišljenje je da svako svojim trudom može izgraditi svoju ličnost, te da sport ima veoma važnu ulogu u životu.

Naravno osim zdravijeg načina života, sport pruža i osjećaj da ste dio nečega. Vana nam kaže da sport na nju i njene saigračice utiče na najpozitivniji mogući način, a to je da ih socijalizuje, stvara veći stepen tolerancije te osjećaj pripadnosti. Kroz sport se osoba može itekako promijeniti, može se iskazati te osloboditi bilo kakvih negativnih misli ili situacija.

 

One kažu da negdje sigurno postoji diskriminacija i sve više mladih je izloženo istoj. Jer osvrnimo se, svaka peta osoba je bila ili je trenutno diskriminirana na bilo koji način. Naše rukometašice ohrabruju mlade koji se nalaze u teškoj situaciji, da se dignu iz pepela i da iz svih svojih ruševina izgrade svoje carstvo samopouzdanja. Jer ako mislimo dobro o sebi, negativno mišljenje drugih nije ni bitno. Za kraj, Vana je svim čitateljima u ime svojih saigračica poručila mladima : „Nije dovoljno samo poželjeti. Za to moraš dati svoj maksimum. Boriti se do zadnje kapi krvi. Čak i kada padneš, ustati i praviti se nepovrijeđen. Jer, želja bez truda je kao cvijet bez vode. Koliko god da je veliki, uvenut će.“

 

 

Tekst: Čaušević Ena, članica Dječijeg parlamenta