U lijepom starom gradu Višegradu
Written by Imran Maglajlic on 07/03/2016
”Od svega sto čovjek u životnom nagonu podiže i gradi, ništa nije
u mojim očima bolje i vrijednije od mostova. Oni su važniji od kuća,
svetiji, opštiji od hramova. Svačiji i prema svakom jednaki, korisni,
podignuti uvijek smisleno, na mjestu na kome se ukrštava najveći broj
ljudskih potreba, istrajniji su od drugih građevina i ne služe
ničemu što je tajno i zlo.”
Višegrad je jedno od najstarijih naseljenih mjesta u Bosni i Hercegovini.Najstariji tragovi života potiču iz perioda Ilira (1500.g.p.n.e).U kasnijem periodu ovaj kraj ulazi u sastav rimske provincije ”Malavico”.Kao ”Naselje na brežulju” prvi put se pominje krajem 14.st.Višegrad je karakterističan po svom geografskom, ekonomskom i strateškom položaju.Baš zbog toga je i imao tako burnu historiju te bio stalna meta osvajača.
Za vrijeme Osmanskog carstva vršio se takozvani ”danak u krvi”.Turci su odvodili natprosječnu djecu iz kršćanskih porodica, obučavali i prevodili na islam.Jedan od dječaka bio je i Mehmed-paša Sokolivić rođen kao Bajica – Bajo Nenadić, veliki vezir i zapovjednik garde.
Stari most u Višegradu, zadužbina Mehmed-paše Sokolovića, predstavlja jedno od največih djela arhitekture u razdoblju od 15. do 19. stolječa.Izgrađen je u periodu od 1571. do 1577. godine, na mjestu gdje je put povezivao Bosnu sa Carigradom iznad rijeke Drine.Ova ćuprija je bila od velikog trgovačkog, strateškog kao i kulturnog značaja.Mehmed-paša Sokolović nikada nije vidio svoju zadužbinu, ubijen je dvije godine nakon konačnih završetka radova.
Višegradsku burnu historiju najbolje opisuje Ivo Andić u romanu ”Na Drini ćuprija”.Most na Drini simbolizira čvrstoću, prkos i neprolaznost uprkos svim dešavanjima.
