Pjesma ovog mjeseca ili o martu

Dvadesetosmi je mart dvije hiljade sedamnaeste anno Domini. Prohladno jutro, topao dan. Pun sjete. Tako bih započeo neki svoj dnevnik. Da vodim dnevnik. Ali ja nisam tip osobe koji vodi dnevnik. Na koncu, nisam ni osoba koja zna da vodi život nego mi se usput dešava.

Usput mi se desio i ovaj mart, mjesec u kojem sam rođen. Dvadeset i šest godina, rekao bi čovjek malo ako izuzme činjenicu da već ulazim u drugu trećinu života. Mart, mjesec rađanja, voda, šuma novih početaka. Sve se budi, sve se mijenja.

Za tu priliku sam izabrao pjesmu po uzoru na moju povremenu rubriku „Pjesma na dan“, samo ovaj put pjesma ide čitavom mjesecu, dragom martu pjesnika Igora Varge.  Kako god saberem sve svoje martove u ovih godina bivstvovanja na majčici Zemlji, poslože se u ovu pjesmu.

---

Mart


Mart su ulasci sebi pod kožu.

Mart su ulasci tebi pod kožu.

Mart su razgovori u četiri oka,

psalmi na tvojim rukama,

čekanja na peronima,

klinci iz Avganistana u parku kod autobuske

kojima si kupovala čokolade,

mart je lavor tvog smijeha kojim sam se umivao,

zalogaji tvojih obraza,

mart je Tamiš,

Dunav,

Dorćol,

Jadran,

mart je prijepodnevno sunce,

zalasci,

neonska svjetla,

otisci novih osvajača,

okrnjeni zubi krajolika

koje smo zajedno učili da volimo.

Mart si ti gola i bosa.




Mart je

gubljenje glave,

gubljenje sebe,

mart je 1418 kilometara gubljenja nas.

 

O autoru

Igor Varga je rođen 29. septembra 1986. u Beogradu. Osnovnu muzičku školu i Gimnaziju društveno – jezičkog smjera završio u Herceg Novom. Upisuje Medijske studije/Menadžment u Medijima Fakulteta za Menadžment u Novom Sadu gdje i diplomira 2009. g sa temom ‘’Implementacija medijske pismenosti u obrazovni sistem’’. Učestvovao na festivalima poezije ‘’KUM Fest’’ u Podgorici (septembar 2010.) i ‘’Poezija u kući’’ u Novom Sadu (januar 2011.). Radio u Ustanovi kulture ‘’Herceg-Fest’’ u Herceg-Novom. Sanja o Lisabonu. Jedan od urednika zbirke „Poeziranje“ i bloga „fake poet“. Govori engleski, italijanski i portugalski jezik. Povremeno napiše pjesmu. Pokušava da se odupre predrasudama, neukusu, malograđanštini, mediokritetstvu, zatucanosti i ksenofobiji. Ne traži poseban smisao života. Živi kako najbolje zna.