FOTOGRAFIJA NEKAD I SAD: Sjećanje zaleđeno u vremenu

U rubrici „Nekad i sad“ emisije „Dva satića,koju možete slušati na radiju „Active“ svake srijede u terminu od 10-12h,nedavno smo obradili ovu uvijek popularnu temu, te se vratili u prošlost i napravili paralelu sa fotografijom danas.

Budući da studio „FOTO NINO“ ima najdužu tradiciju kada je u pitanju fotografija u našem gradu,a o procesu izrade fotografija rekli su slijedeće: „ Proces izrade fotografija nekad bio je težak i trajao je jako dugo. Najgora stvar bila ta što niste mogli vidjeti fotografiju. Dakle, vidite samo negativ i morate sami procijeniti  treba li oduzeti ili dodati neku boju. Međutim, kupci su tada bili znatiželjni,priželjkivali su fotografije i bili su zainteresovaniji za samu izradu. Danas na mobitelu možemo napraviti bezbroj fotografija i odabrati najljepše, dok je tada bio film od 36 fotografija koji se nastojao maksimalno iskoristiti. Danas masovno fotografišemo,ali fotografije ne traju; zbog pada sistema na računaru i slično,te u momentu žalimo za fotografijama, a nakon nekog vremena zaboravimo i šta smo imali. Prije su fotografije bile fizički opipljive i realne, dok današnje digitalno doba uopšte nije praktično. Samim tim cijena fotografije je dosta jeftinija nego nekad.“

Tako je bilo nekada,a kako bismo vam dali potpunu viziju odlučili smo porazgovarati i sa fotografom mlađe generacije koji nam je otkrio neke trikove iz svijeta fotografije.

„ Fotografija za mene, s jedne strane, predstavlja emociju i sjećanje zaleđeno u vremenu, a s druge strane – fotografija kao medij je odlično sredstvo za promociju proizvoda, usluga ili u savremenom svijetu selfie-narcisa, promociju sebe samih. Da fotografija nema veliku vrijednost, svjetski retušeri, stilisti i fotografi ne bi provodili sate, dane, nekada i sedmice da bi napravili samo jednu kvalitetnu fotografiju koja će se kasnije pojaviti u časopisima ili na velikim bilbordima. Komercijalna fotografija je priča za sebe i obuhvata tim ljudi koji danonoćno rade na novim idejama u koje se ulaže dosta vremena i novca.“- za naš radio rekao je mladi zenički fotograf,Armin Sivac. A u nastavku pročitajte i ostatak intervjua.

1.Kako ste se počeli baviti fotografijom i kada je to ‘prešlo na ozbiljniji nivo’?

„Fotografijom se amaterski bavim već više od deset godina, međutim, profesionalnije i ozbiljnije tek nekih dvije i po godine. Sve je počelo fotografisanjem Zenice i zeničkih ljepota sa mobilnim telefonom i slanjem istih na portale kao što su  “Zenica moj grad” i “072 info”. Na preporuku prijatelja otvaram vlastitu stranicu, Aprofolis Greek Photography, u želji da sugrađanima pokažem neku svoju percepciju mjesta u kojem živimo. Nakon seta fotografija sa prijateljicama Arminom i Amnom Čunjalo, javila mi se dugogodišnja poznanica Semina Ćivić i zajedno počinjemo projekte u cilju promocije naših usluga i stranica. Semina je djevojka koja je vješta sa svojim rukama i odličan MakeUp artist, a o njenim frizurama da ne govorim, umjetnost. Tako smo zajedničkim snagama napravili prelijepe fotkice koje su mi i danas podsjetnik skromnog početka. Pun inbox poruka od budućih mladenki je označio početak jedne prelijepe priče, iako ne planirane, opet uspješne. S vremena na vrijeme Semina i ja radimo slične projekte da bi smo u gradu povećali kvalitet usluga i pokazali neke novitete.

2.Koji su važniji projekti koje biste spomenuli?

„Bilo je dosta projekata koji su mi dragi i siguran sam da će u budućnosti biti još mnogo kvalitetnijih, ali jedan od projekata koje bih želio istaći je suradnja sa “Area7Entertainment” kao Behind-the-scenes fotograf. Momci Jasmin Pivić i Dino Šehić, dvojica entuzijasta i umjetnika koji prave odlične video spotove za poznate pjevače i pjevačice na području Balkana i šire, unajmili su me da budem dio tima i da po prvi put prisustvujem kreiranju muzičkog videa.“

3.U današnje vrijeme puno je i amatera, ali koliko je bitno izgraditi neki svoj stil i da li klijenti znaju prepoznati kvalitet?

„Istina je da je danas dosta amatera, ali ja to vidim kao pozitivnu stvar. Svi smo bili nekada početnici i teško je reći kada se možete nazvati profesionalcem u bilo kojem poslu. Jako je bitno da imate izgrađen stil i planove, ciljeve za duži vremenski period. Također je veoma bitno ulagati u novu opremu, svakodnevno se informisati o novim tehnikama editovanja fotografija, napredovati i eksperimentisati da bi ste znali šta kod našeg naroda prolazi, a šta nije vrijedno vašeg truda. Nažalost, ono što je u svijetu hit ili jako traženo, kod nas u Bosni se traži tek 10 godina poslije. Kod nas je i dalje jako česta pojava da se fotograf unajmljuje čisto da se zvanicama pokaže “kupovna moć” mladenaca i neki njihov financijski status. Isti mladenci često traže kvantitet, to jest veću količinu fotografija naspram kvaliteta i teško je ljudima objasniti da je bolje imati manji broj fotografija koje izgledaju kvalitetno nego fotografije koje se mogu napraviti i sa malo novijim telefonom i na taj način uštediti novac za bitnije stvari.“

4.Postoji li neko mjesto /osoba koju biste voljeli ispred svog objektiva?

„Već par godina imam veliku želju otići u Beč, na prelijepe Austrijske alpe ili pred-alpske predjele. Tamo planiram napraviti šuting sa mladencima i modelima. Mnogo volim netaknutu prirodu i takvo okruženje me inspiriše i smiruje. Što se tiče osoba koje bih volio imati ispred svog objektiva,moram priznati da  nisam neki fan bilo koje poznate ličnosti, ali volim neobične ljude: mješance, ljude koji imaju heterokromiju (jedno oko plavo, drugo zeleno ili smeđe), itd. Interesantno je koliko smo mi Bosanci i Hercegovci raznoliki što se tiče izgleda – boje lica, kose, očiju, visine. Svakakvih dragulja ima oko nas, samo moramo bolje gledati.“

5.Da li je u Zenici teško pronaći lokaciju  i koje biste izdvojili?

„Zenica kao grad je jako lijepo mjesto, međutim teško je pronaći neobičnu i unikatnu lokaciju jer svaki par kojeg fotkam želi drugačije fotografije. Kamberovića polje je park koji je definitivno jedan od najljepših u našem bližem okruženju. Raznoliko drveće, grmlje i lijepe široke livade su idealne za fotkanje. Malo okrenete mladence na drugu stranu i imate potpuno drugačiji izgled finalne fotografije. Inače sa svojim mladencima volim otići na neku lokaciju van Zenice i uraditi prelijepe fotkice. Svake godine se sve više mladenaca prihvata moj prijedlog da se idemo fotkati dan ili dva poslije samog čina vjenčanja koji je sam po sebi iscrpljujući i stresan, a za lijepe slikice je jako bitno da smo svi smireni i veseli.“

6.Koji je po Vama, najjači adut neke fotografije?

„Najjači aduti kojima fotografija dobija svoj smisao i snagu jeste emocija ili priča koju fotografija nosi kao i kontrast koji je ključan da bi ista bila uočljiva, to jest, da bi zapala za oko posmatrača. Također mnogi umjetnici paze i na “harmoniju boja”. To je teorija koja se koristi u svim vizuelnim umjetničkim granama kao što su slikanje, fotografisanje, dizajn i koja kaže da određene boje izgledaju puno bolje uz nijanse njene komplementarne boje i time jedna drugu nadopunjuju. Ukoliko je pazi na ovih par karakteristika, imat ćete snažnu i bogatu fotografiju kojoj niko neće moći odoljeti.“

7.Da li je vrijednost fotografije danas veća, zbog upotrebe društvenih mreža?

„Ako gledamo komercijalnu fotografiju, vrijednost fotografije je ogromna i svakodnevno raste. Kao što sam već spomenuo, iza seta fotografija koje će poslužiti kao reklama nekog parfema ili odjeće, krije se cijeli tim ljudi koji danonoćno planiraju, istražuju tržište, ulažu ogromnu količinu novca da bi produkat bio primjetan i da bi se kod kupaca pobudila želja za kupovinom. Čak se i nežive stvari poput odjeće, obuće, prehrambenih artikala – retuširaju, pojačavaju se boje, smanjuje/povećava obim, brišu neželjeni viškovi da bi to izgledalo ništa manje nego perfektno.Međutim, ako gledamo na fotografiju kao svakodnevni fenomen – rezultat moderne tehnologije koju svi posjedujemo (mobiteli, digitalni aparati i sl.) onda je fotografija izgubila vrijednost upravo zbog količine fotkica koje možemo napraviti. Ono do čega je teško doći ili ga ima u malim količinama kod ljudi ima mnogo veću vrijednost nego ono što nam je uvijek na dohvat ruke ili ga ima u većem kvantitetu. Zbog toga jedna vrsta fotografije ima sve veću vrijednost (komercijalna) dok svakodnevna fotografija nema skoro nikakvu.“

Savjeti za fotografisanje

Savjeti su – upornost, vježba, ulaganje u novu tehnologiju, eksperimentisanje sa novim tehnikama i učenje istih.

Buduće ideje , kako kaže Armin, su dobro isplanirane, ali opet zavise od nekih faktora na koje  lično ne mogu uticati. „ Inače, za sve bolje projekte potrebna je veća količina novca, što izdvajam iz svog budžeta. Zbog toga se ne žurim sa realizacijom, nego gledam da uslovi budu idealni. Sve nove fotografije možete pratiti na facebook stranici Aprofolis Photography i na Instagramu pod imenom “Aprofolis” ili jednostavno Armin Sivac. Nadam se da niko neće ostati ravnodušan i da će se naći za svakoga ponešto.“ – dodao je Armin.