Međunarodni dan maternjeg jezika

Generalna skupština UNESCO-a proglasila je 1999. godine Dan maternjeg jezika, kao sjećanje na studente koji su 21. februara 1952. godine ubijeni u Daki, u Istočnom Pakistanu, danas Bangladešu, jer su protestirali zato što njihov maternji jezik nije proglašen za zvanični.

Prema procjenama, gotovo svakodnevno u svijetu nestane po jedan jezik, a lingvisti prognoziraju da će od oko 6.000 jezika, do kraja 21. vijeka odumrijeti više od polovine, čak i do 90%

Maternji jezik je jezik koji ljudsko biće prvo nauči, to je jezik njegovih roditelja. Identitet svakoga naroda, njegove kulture pa i svakoga pojednica zapravo je njegov maternji jezik.
Maternji jezik je način sporazumijevanja i uvažavanja nacionalnog identiteta jednog naroda. Istovremeno on je razumijevanje, tačka shvatanja i tolerancije prema drugim i drugačijim. BiH je zemlja u kojoj se govore tri standardna jezika: bosanski, hrvatski i srpski, zbog čega jedini druge trebaju da uvažavaju.

Jezik je hranitelj naroda. Dokle god živi jezik, dokle ga ljubimo i počitujemo, njim govorimo i pišemo, pročišćavamo, dotle živi i narod, može se među sobom razumijevati i umno sajedinjavati, ne preliva se u drugi, ne propada. -Vuk Stefanović Karadžić