Kako je bilo putovati nekad, a kako je sad?
U još jednom izdanju emisije „Dva satića“ razgovarali smo o putovanjima. Naime, da li su naši stariji imali mogućnost da putuju koliko mi sada? Tih davnih godina, putovalo se rijeđe nego sada, ali to ne znači da se putovalo sa manje duše. Upravo bi taj luksuz značio sreću onima koji su je znali iskoristiti. Budimpešta, Zagreb ili ipak Neum, nije bilo bitno sve dok je ekipa zajedno.
Naravno, vremena se mijenjaju. Tehnologija je zapravo to što je najviše uticalo na promjene. Razvojem smart telefona, navigacije, aplikacija i ostalih savremenih čuda, ljudi su danas, pogotovo mladi, izgubili pravi osjećaj putovanja. Zahvaljujući navigaciji, sada nam je lakše doći do odredišta, ali da li je zabavnije?
„Držati papirnu kartu u rukama, pitati prolaznika za upute, skrenuti pogrešno ili ići potpuno starim putem znači avantura, a avantura znači zabava. Uvijek umjesto popularnih turističkih destinacija biram neka mjesta u prirodi koja mi pružaju mnogo više. I danas se putuje, kao i prije ukoliko je ekipa prava.“ – rekla je za radio „Active“ jedna od Zeničanki koju smo pitali „Kako je bilo putovati nekada, a kako je sad?“.
Još uvijek ima avanturista koji idu na put bez navigacije, koristeći se samo putokazima i svojom intuicijom. Glasna muzika, dobro raspoloženje i osmijeh moraju biti glavni saputnici, da bi putovanje bilo za pamćenje. Najljepša sjećanja su ona sa raznih putovanja, a osim toga različite kulture nas čine bogatijim i nude veliko zadovoljstvo.
U nastavku vam prenosimo još nekoliko mišljenja o putovanju nekada i sada:
„Svako putovanje ima svoju čar, bilo to nekadašnjim kolima i po prašnjavom putu ili modernom autocestom u luksuznom autu. To se tiče materijalnih stvari. Svaki grad ima dušu i pravo je bogatstvo upoznati ih što više.“
„U moje vrijeme putovalo se sa porodicom, najviše na ljetovanje. Sada mladi imaju mnogo više mogućnosti za putovanja. Osim mnogih turističkih ponuda i shopping tura, postoje i razne stipendije u strane zemlje, koje im osim putovanja omogućavaju i edukaciju.“
„Nekada su ljudi išli na putovanja iz potrebe. Naravno govorim o onome što sam ja iskusio. Na putovanje se u drugu državu išlo da bi se kupile stvari koje su nam potrebne. Tada ljudi iz Bosne i Hercegovine nisu bili u mogućnosti putovati daleko i često, ali se opet uspjevalo stići do Mađarske, Austrije pa možda čak i do Italije. Uglavnom, svaki smo put bili bogatiji za iskustvo.“
