Da li je lakše napuniti pozorište ili stadion?

Na pitanje da li je lakše napuniti pozorište ili stadion, razgovarali smo sa Ajlom Smajić i Vedadom Ćatićem, a kakve su nam odgovore i mišljenja dali pročitajte u nastavku…

 

Ajla Smajić je dio Bosanskog narodnog pozorišta Zenica od početka ove godine, a ljubav prema pozorištu javila se još od malih nogu. Sjeća se da je prva predstva koju je pogledala bila Romeo i Julija, a sada… ona je ta koja igra u istoimenoj.

Pozorište za Ajlu predstavlja prije svega hram kulture, mjesto gdje se očituje socijalno- ekonomsko stanje države.

Znate kako kažu, ako želiš upoznati neki grad i njegove ljude samo im zaviri u pozorište – istakla je Ajla.

Procedura pripreme za jednu predstavu je stvarno duga, sada prvenstveno govorim o Romeu i Juliji, mi mladi smo sa probama počeli početkom februara ove godine, a 27. marta se održala premijera, dok je ostala glumačka ekipa sa probama teksta počela još i ranije. Čitav proces je stvarno dug i postavlja velike zahtjeve, od proba teksta do probe scena, izrade kostima i maski, postavljanja scene, probe hora, sve to traži dosta odricanja, ali je mnogo lakše sve to podnijeti kada uz sebe imate dobru ekipu, onda se umor dosta lakše podnosi.

Da li je lakše napuniti pozorište ili stadion?

Pa svakako da sve ima svoju publiku, ali mislim da je ipak lakše napuniti stadion. Ne mogu reći da je publika zahtjevna, zahtjevna je stalna publika jer je iz projekta u projekt teško biti interesantan publici, ljudi su više nezainteresovani, a to se naročito vidi kada je ulaz za neku predstavu slobodan, stvarno je malo onih koji se odazovu istoj.

Nekako imam utisak da ljudi ne žele dolaziti i gledati predstave koje se bave svakodnevnim problemima, korupciji, nacionalizmom, nasiljem, pitanjima egzistencije, već žele da se malo zabave i razonode što je dosta zabrinjavajuće jer pozorište nije tu za zabavu i razonodu već uvijek da nešto kaže i da da odgovore na ta važna pitanja.

Šta vas motiviše za rad na novim predstavama?

Pa prije svega zadovoljna publika, a onda i želja da se pozorište približi široj masi.

Da se u većoj mjeri i sa većim interesovanjem odazivaju kulturnim manifestacijama, jer nam je generalno svima potrebno više lijepih i pozitivnih stvari.

 

Vedad je mladić kome se strast za fudbalom pojavila veoma rano, od malih nogu. Rekao bi da je ta strast možda i urođena. Kao dijete je uvijek šutirao loptu, igrao fudbal i provodio dosta vremena u tome.

Fudbal je igra koja pokreće emocije, donosi sreću kao i razočarenja. To je nešto više od igre i užitak je baviti se ovim sportom sve ove godine. Posvetio sam izgradnji fudbalske karijere i fudbal predstavlja sada važnu ulogu u mom životu – istakao je Vedad Ćatić.

Da li je lakše napuniti pozorište ili stadion?

Stadione je uvijek bilo lahko napuniti, a danas možda još i lakše. Uvijek vlada zainteresovanost za utakmicama i kada vidimo ispunjene tribine do posljednjeg mjesta to nije neobična scena. Sportovi su uvijek privlačili ljude, pa tako i fudbal. Veća je i medijska pozornost na sportskim događajima nego na dešavanjima u pozorištu, pa je i to jedan od razloga.

Podrška navijača je važna, jer svojom podrškom navijači mogu motivisati igrače, pomažu da se rasplamsa situacija na terenu i podignu utakmicu na jedan visoki nivo.

Ja sam uvijek fokusiran na igru i na to kako ću pomoći svom timu da ostvari pobjedu.

Vjerujte u sebe, naporno radite i usudite se loviti svoje snove.