Robotika i umjetna inteligencija
Written by Samra Oruc on 30/07/2018
Ideje o umjetnoj inteligenciji pojavljivale su se u literaturi pa i mitovima (npr. mit o Golemu) već od pradavnih vremena.
Izraz umjetna inteligencija skovan je na kongresu na Dartmouth Collegeu 1956., koji je, okupivši pionire toga područja, potaknuo sistemska istraživanja. Taj je kongres organizirao John McCarthy, koji je potom postao autor osnovnoga programskog jezika umjetne inteligencije LISP-a (1958), te ga se danas smatra začetnikom umjetne inteligencije.
Paralelno s razvojem umjetne inteligencije, ulažu se veliki ljudski i materijalni resursi za razvoj robota i to ponajviše mobilnih inteligentnih robota, odnosno autonomnih sistema. Očekuje se da će 2025. godine takovi roboti biti osnova multimilijarderske ( u dolarima) industrije . Mali mobilni roboti pomagat će u obavljanju kućanskih poslova, edukaciji djece i odraslih, te komunikaciji s bližom i daljom okolinom. U medicini koristit će se mikroroboti za potrebe hirurgije, inspekcije krvnih žila i dijagnostike. U svemiru roboti će omogućiti međuzvjezdane letove bez ljudske posade. U podmorju roboti će omogućiti razvoj nove privredne grane, eksploataciju podmorja.
Razvoj robotike ide u tri pravca: mehatronički roboti (kombinacija mehaničkih i elektroničkih elemenata), biotronički roboti ( kombinacija bioloških i elektroničkih elemenata) i bioroboti ( realizirani genetičkim inženjeringom). Sve tri kategorije robota imati će određenu razinu inteligentnih robota. Pritom, bioroboti mogu dosegnuti savršenstvo do te mjere da će se teško moći razlikovati od čovjeka stvorenog prirodnim putem. Ovdje se nameće jedno pitanje: da li se treba bojati robota i umjetne inteligencije općenito? Odgovor autora ovih redaka jest: ne više od ekstremnog ponašanja nekih ljudi u našem okruženju. Međutim, to je tema za jednu ili više rasprava u drugim prigodama.