Ko je ovdje hendikepiran?

Zašto da se priča o djeci sa poteškoćama u razvoju? Svako deseto dijete se u svijetu suočava sa smetnjama, zar to nije dovoljan dokaz, da se počne primjećivati? Osobe sa smetnjama čine jednu od najugroženijih grupa u BiH. Zemlja je možda ratificirala Konvenciju o pravima osoba sa smetnjama i njen Fakultativni protokol, ali se, kao i mnoga prava u konvencijama, malo toga primjenjuje u praksi. Da li zbog nedostatka provedbenih mehanizama ili nečeg drugog?
Istraživanje višestrukih pokazatelja 2006. godine procjenjuje da 6.5% djece u BiH od 2 do 9 godina starosti imaju određenu smetnju u razvoju. Ta ista djeca su na marginama još od ranog djetinjstva. U Konvenciju o pravima osoba sa smetnjama se navodi da osobe sa smetnjama pate zbog dugotrajnij fizičkij, mentalnij, intelektualnij ili osjetilnih teškoća, koje mogu sprječavati njihovo učešće u drušrvu na ravnopravnoj osobi sa drugima. Je li to dovoljan broj razloga da se pokrenete ili ne? Djeca sa smetnjama su ona djeca, koja su najviše stigmatizirana i isključena. Mnoge smetnje su izazvane i povezane sa siromaštvom (nedostatak zdravstvene zaštite, loša prehrana i sl.). Sve je ovo dio jednog začaranog kruga, iz kojeg djeca sa smetnjama u razvoju teško da izlaze. Da li želite biti dio društva, u kojem niko ne mari za onog slabijeg, kojem je potrebna pomoć, i koji treba vašu podršku? Da li da okrećete glavu od djece, koja su kao i sva druga? Nije li to diskriminacija? Zašto da su vam oči zatvorene, uši začepljene i usta da ne progovaraju? Niste li onda vi, u prenesenom značenju, hendikepirani? Podignite svijest, i proširite svoje vidike podržavajući ovu kampanju, koja je itekako bitna. Naš najveći hendikep je nedostatak podrške.

Piše:Emina Horić