Ja imam samo svog sebe!

18 mi je godina.
Iz dana u dan sve više mislim kako sam samo ja uz sebe u svakom trenutku. Iako, vama bliski ljudi će mi reći da su oni tu. Međutim, kako vrijeme odmiče shvatam da nisu tu. Shvatam koliko je svaka osoba najbitnija za sebe. Sebe, svoj život i svoju budućnost. Ne želim da zvučim egoistično. Dosta sam razmišljala o ovom i pričala sa drugim ljudima. Neki shvate, a neki, kao i svaku “drugačiju stvar i drugačije razmišljanje”, osude. Zašto poričete činjenicu da ste samo vi ti koji ste čitav život uz vas. Budimo realni. Nikada ne znate u kojem danu i trenutku baš možete izgubiti osobu koja vam je bila “sve” i koja je uvijek bila uz vas. I šta onda? Mislite da ne trebate nastaviti sa životom? Naravno da ne! Uvijek dođe utjeha ili zamjena, zovite to kako hoćete. Ali kako god da ste se navikli na jednu osobu, navići ćete se i na drugu, bilo to vama prihvatljivo ili ne. I vi sami niste čitav život isti. Iz dana u dan starite, mijenjate boju kose, stil oblačenja i mnoge druge stvari, zar ne? Ali uvijek ostanete tu, baš tu gdje niko drugi ne može doći. Vi ste tu bez obzira na vaše fizičko ili psihičko stanje. A ko vam garantuje da će drugi ljudi biti uvijek uz vas. Ljudi odlaze, neki svojom voljom, a neki baš i ne. I svako od njih, gdje god da odu imaju sebe, tako i vi trebate znati da ma gdje god otišli i šta god radili imate sebe. I naravno, morate poštovate druge ljude. Ne samo poštovati, morate ih voljeti, čuvati, paziti i ophoditi se prema njima kako se oni ophode prema vama. Ali, prije svega volite i poštujte sebe jer ste vi jedina osoba koja će uvijek biti tu uz vas, bez obzira na sve životne okolnosti.