Koliko belaja BiH može podnijeti?

Cijeli se svijet danas vrti oko jedne teme.

Da što prije ozdravimo svi od virusa, bakterija, primitivnog mišljenja i “smeća”, koje svakodnevno konzumiramo.

Gledajući historiju jedne male države oblika trougla sa, mislim, samo 14km izlaska na more, koja je ranije bila sastav velike države, pravo smo nadrljali, opet.

Ovdje je, koliko je poznato, počeo jedan od Svjetskih ratova. Dovoljna je samo ova informacija potvrdi kako smo mjesto sa nekim konstantnim nevoljama. Mada smo mogli bit i mjesto početka nekog drugog događaja, npr. mjesto nekih haos prepametnih izuma, naprimjer lijeka za ovaj neki virus što hara sad dok se stanovništvo ne boji uopšte, kao da to nije ništa strašno, i odlaze na brda, ko zrak brda će ih spasit od virusa.

I odlaze na okolna brda, dok su na brdu i na tim planinama zajedno sa 10 000 duša u isto vrijeme.

Helem nejse i to, a kroz historiju smo cijelu pod nečijom čizmom i na nečijem nišanu. Nišan ima dva značenja. Biti na nečijem nišanu (meti), i nišan kao nadgrobni spomenik. Žalosno je što su se oba značenja koristila/koriste se u BiH.

BiH je bila mjesto 1001 rata. Sad djeca plaču kad moraju učit komplikovani sastav BiH.

Mjesto mnogih ratova, “banana state”. Mjesto odvijanja 1001 protestne šetnje, svake bezuspješne. Šetnja ko šetnja, kako misle ovi što trebaju reagovat. Ovdje menadžment svake ustanove funkcioniše ko i sama vlast- jedva. Uz mnogo šumova u komunikaciji. Mjesto gdje se na koride i teferiće skuplja više naroda, nego na protestne šetnje za čist zrak. Tu dođe bar 50 ljudi.

Mjesto gdje svaki dan osvanu videi prevara, krađa, gdje se veliča budalaština, gdje se doktori pomićuju, gdje je medij Bog, gdje je para, para i para Sveto trojstvo. Jeste li znali da se ovdje kupuju diplome? Ovdje živimo “mi” i “oni”. Ovdje mi svi pričamo istim jezikom, a dijelimo ih na 3.

Mjesto, odakle odlaze mladi, jer im je pun kofer. Jeste li ikad, dok ste putovali, ponovo trpali stvari u pun kofer? Čak i kad sjedneš na njega, pukne. E teško je. Ali zato se, pored svih problema, uspijemo zabaviti uz muziku koja drma u svakom kafiću. Muzika šund. Muzika, u kojoj je 90% žena ta, koja uvijek pati. U kojoj se za ženu kaže da je kučka. A “tobejarabi”, Šantić za Eminu govorio da mu ni hodžin zapis pomoć neće, kako je lijepa Emina bila. Što je, Šantiću, nisi nazvao pogdrnim imenom, jednostavno, to je moderno.

Tako svi danas. Mjesto u kojem živite ne kitite smećem. Ne kitite ni kuću smećem. To smo trebali naučiti još od poplava, 2014. godine, kada su nam rijeke donijele sve što smo im dali. Smeće, smeće i eto smeće. Ono si, što bacaš u rijeke. Najjači su oni koji, dok voze, otvore prozor i bace smeće kroz prozor. Kao ono, da mu ne bude u autu smeća. 1001 belaj svaki dan. I svaki novi dan trpimo posljedice belaja, koje smo učinili. Pliz, molim te i bitte, ostani kući bar sada u ovaj vakat, u ovo vrijeme, eto. I manje kontakta s ljudima.

Chill out i ne belajiši. Belaja ova fina zemlja više ne može podnijeti. Danas ostani kući i ne bacaj smeće kroz prozor svog auta! I skrati nekad jezik. Pa da ovoj BiH bude bar koji belaj manje.