Bojiš li se mraka?

Written by on 26/03/2020

Spavaš li? Žao mi je što te moje razmišljanje budi. Otvori oči slobodno, mrak te neće pojesti. Bojiš li se? Ne bi trebao, život se sastoji od svjetlosti i tame. Ne postoji granica između njih i nikada te ne čini samo jedno od navedena dva. U svakom svjetlu ima i malo tame. Možda je ne primjećuješ, ali je uvijek tu. Ponekad se skriva od tebe, a ti obično nesvjesno tragaš za njom. Ne zato što te privlači tama, nego zato što je ljudima uvijek draže ono što im se ne preporučuje. I sada, u tami postoji svjetlost. U jednoj knjizi sam pročitala da u mraku možeš vidjeti ako prethodno na to pripremiš svoje oči. Navodno, neko vrijeme držiš oko zatvorenim kako bi sačuvao malo noćnog vida.

 

Ali, tvoja svjetlost u tami može biti i mjesečina koja obasjava tvoju sobu, koja te pokriva dok spavaš da ti ne bi bilo hladno, koja ti pruža sigurnost kada se probudiš nakon noćne more. Ali najbolja svjetlost u tami možeš biti sam sebi. Ukoliko nosiš svjetlost u sebi, ona će ti osvijetliti put i u najtamnijim noćima. Nije moguće plašiti se mraka ako prethodno nisi dobio dovoljno jak razlog za to. Suoči se sa tamom, a svjetlost će se pojaviti dok se navikneš na njeno odsustvo. Obećavam, nećeš zauvijek biti u mraku. Čini mi se da ti je neko ispričao strašne stvari o tami. Nije mi tama loša. Preraste u svjetlo kada se dovoljno sprijateljiš s njom. Tvoja tama postane tvoje svjetlo. Pomalo čudno, zar ne?

Prekinula sam te u snovima, izvini. Možda si sanjao o spasu, o nekom dalekom boljem životu. Možda si poželio da tvoj san traje zauvijek. A možda sam te i spasila, možda si sanjao kako te proganja tvoj najveći strah. Čudni su snovi i s njima se nikad ne zna. Nije život san, ali može postati. Tvoj najljepši san, najugodnija misao može postati stvarnost, može te štititi od tame. O čemu ti sanjaš? Poželiš li ikada sanjati baš to što ti tvoj razum pripremi? Jesi li ikada poželio da tvoj san pređe u realnost, da ti život bude san? Naravno, ko to ne bi htio… Ali znaš da snovi mogu biti i strašni. Šta ako tvoj život bude upravo taj loš, strašan san? Da li će te činjenica da pored dobrih snova postoje i loši dovoljno uplašiti da više ne želiš život poput sna? Vjerovatno hoće jer se bojiš malo mraka, a i sam znaš da mrak nikada nikog nije pojeo.

Zar je tama sinonim za nešto loše, a suprotnost od dobrog? Ne bi trebala biti. Ako naučiš voljeti tamu, uvijek ćeš imati noćni vid. Ne plaši se mraka, ne plaši se razgovora s mjesecom. U mraku nema strahova koji te zaustavljaju, zato što nema nikoga. Potpuno si sam, a ako baš poželiš nečiju blizinu, tu je mjesec koji će te uvijek saslušati. Zar nije lakše pričati sa mjesecom, nego sa suncem koje ti ne dozvoljava ni da ga gledaš? U mraku sve postaje toliko sitno i nevažno. Sve osim tebe i tvog razloga nespavanja. Ili spavaj ili prihvati tamu.

Tekst: Naida Nuhić (16), Dječiji parlament


RadiYo Active

Current track

Title

Artist