Active preporučuje: Parazite


Za ovu sedmicu preporučujem film „Parazite“, gdje ću ujedno pokušati dati i svoj kritički sud o komercijalnim filmovima, ali i scenama iz filma. Navikli smo da nam se svakodnevno plasiraju filmovi gdje su dominantne scene preljube, kriminala, te ubistva – što kroz scene iziskuje krv, a u konačnici napetost ili zgroženost, a ponekad i strah kod konzumenta.

Film „Parazit“ jeste film sa dvosmislenim naslovom, jer sam naslov možemo tumačiti kao parazit koji živi u našem tijelu, ali i kao osobu koja živi na naš račun, ili čak na našem posjedu, a da mi to ni ne znamo. No, ono što znamo jeste da je “Parazite“ „južnokorejski filmski triler s tri komedije u režiji Bong Joon-hoa, koji je također napisao scenarij s Han Jin-osvojenim filmom. U njemu su zvijezde Song Kang-ho, Lee Sun-kyun, Cho Yeo-jeong, Choi Woo-shik, Park So-dam, Jang Hye-jin i Lee Jung-eun i slijedi članove siromašne porodice koji planiraju postati zaposlenici bogate porodice infiltrirajući se u svoje domaćinstvo i predstavljajući se kao nepovezani, visoko kvalificirani pojedinci. Parasite je premijerno prikazan na filmskom festivalu u Cannesu 2019. godine, , gdje je postao prvi južnokorejski film koji je osvojio Palme d’Or. Film je dobio opće kritičko priznanje, uz pohvale usmjerene prema njegovu scenariju, Bongovu režiju, glumu, društveni komentar, tamni humor, kinematografiju, montažu i produkcijske vrijednosti, a prikazan je u više popisa najboljih filmova 2010. i smatra se jednim od najbolji južnokorejski filmovi svih vremena.“

Film „Parazite“ jeste “komedija bez klaunova, tragedija bez negativaca”- kako ga je opisao njegov tvorac. Također, film opisuje dvije porodice koje se nalaze na suprotnim stranama socioekonomskog statusa – što u konačnici predstavlja klasnu razliku. To smo mogli vidjeti i u Pjerovim (Pjer Burdije) tekstovima kada opisuje klasne razlike, te kako se niže klase prilagođavaju višoj klasi.

Na početku filma upoznajemo porodicu Kim, na čelu s ocem Ki-taekom (Song Kang-ho) i majkom Chung-sook (Chang Hyae-jin), u njihovoj skromnoj podrumskoj kući. Porodicu Kim upoznajemo na takav način da su u potrazi za besplatnim wifi-jem, te pravljenju kutija za Pizze. Pošto žive u podrumu jedne zgrade, susreću se sa raznim neprijatnostima i sa bubama, te s toga ostavljaju otvoren prozor kako bi u toku dezinfekcije ulica, uspjeli rastejrati bube u svojoj kući. Porodicu Kim bih opisala kao veoma uigranu i povezanu porodicu, koja ima veoma dobar osjećaj za poduzetništvo. Uvijek se drže skupa i uigran su tim, koji pravi dobre planove za svoju budućnost. Dakle, kada sin Ki-woo (Choi Woo-shik) dobije  neočekivanu ponudu da predaje engleski jezik kćerki iz bogate porodice – sve se mijenja. U ovom dijelu bih spomenula i kamen koji je dobio Ki-woo od svog prijatelja, a koji će pratiti radnju filma do samog kraja. Kamen u ovom filmu donosi novac, što govori i sam mit o njemu. Međutim, na kraju će taj kamen prouzrokovati i nesreću – koja će se ipak dobro završiti. ,Nakon nekog vremena Ki-woo će zaposliti i svoju nadarenu sestru umjetnicu, Ki-jung (Park So-dam), da falsifikuje diplomu, otvarajući sebi, ali i sovjoj porodici put za posao u kuću Park. Ovdje možemo također primjetiti ono o čemu Pjer piše, a to je kako se niža klasa pokušava prilagoditi višoj, te osim što falsifikuju diplomu, oni prave i lažne vizit kartice koje imaju samo viši staleži.

„Arhitektonsko čudo“ jeste kuća porodice Park u kojoj će se desiti nevjerovatne stvari. Dok je gospodin Park (Lee Sun-kyun) na poslu, njegova zabrinuta supruga, Yeon-kyo (Cho Yeo-jeong), brine se o njihovoj zavodljivoj kćeri i hiperaktivnom mladom sinu, koji je mislio da je vidio duha kada je bio još mali, što će se kasnije uspostaviti suprotno. Ovdje možemo spomenuti i njihovu spremaćicu  Moon-gwang (Lee Jung-eun), koja je ostala u kući nakon što se prvi vlasnik, a ujedno i aritekt kuće, preselio. Ki-woo (nazvan “Kevin”) shvaća da bi njegova vlastita porodica mogla lahko ispuniti takve uloge, i izmišlja plan koji će porodici Kim promijeniti život i omogućiti ulazak u kuću Parkova. Svjedoci smo da i u svakodnevnom životu možemo vidjeti kako su djeca bogatih porodica više „upuštana“ i kako im se sve servira na dlanu, što dokazuje i ovaj film.

Iako porodica Kim živi u oskudnom podrumu, koji će kasnije biti poplavljen kanalizacijom i koji će uništiti čitavu ulicu, za razliku od porodice Park koja živi u samom raskošu i luksusu. Ipak, porodica Kim je mnogo više pametnija i sjedinjenija od porodice Park koji izbjegavaju miris „ljudi koji se voze željeznicom“. Razlog tome (pretpostavljam) jeste, što su više klase većinom okupirane novcem i poslom, te nemaju toliko vremena da se posvete svojoj porodici i da se sjedine, dok su niže klase te koje brinu za svoju porodicu i provode skupa više vremena. Slično tome, dok se gospodin Park obično prikazuje kako se penje uz stepenice svoje kuće zvane „Arhitektonsko čudo“ , a porodica Kim se prikazuje kako se spuštaju niz gradske ulice i stepenice do svoje kuće tj.podruma –  možemo uočiti jasno razliku između staleža.

Ako bi obratili pažnju na tonalističke karakteristike filma, uvidjeli bi kako se muzika kreće od tmurnih tonova do mirnih, pa sve do nekie „ludosti“. Naime, upravo pračenje muzike kroz sam film, možemo uvidjeti kako se i sama radnja odvija istim notama od mirnog života do užasa i natrag – ponekad unutar prostora jedne scene.

Film „Parazite“ bih opisala kao priču o melanholičnom duhu, koji vlada tokom čitavog filma. Reditelj Bong je na neki način ipak napravio ravnotežu između staleža, te je dao dovljno prostora svima da se pokažu u pravom svjetlu. Ko što sam na početku navela, ovakvi filmovi izisuju napetost, krv i ispreplitanost radnji od vrhunca do samog kraja kompozicije. Film je veoma zabavan, intrigantan, napet te će svakom konzumentu ostati u sjećanju sa jakim emocijama.

Tekst pisala: Ajla Mrkaljević

Izvor fotografije: imdb.com


Tvoj stav

Ostavi komentar

Vaša email adresa neće biti objavljena zajedno sa komentarom.Potrebna polja su označena sa zvjezdicom(*)



RadiYo Active

Šta svira?

Title

Artist