Apel za pomoć planeti Zemlji

Znate onu definiciju ćelije koju smo svi, ali sigurna sam, baš svi naučili u osnovnim školama i koju znamo u pola dana, u pola noći. “Ćelija je osnovna jedinica građe i funkcije svih živih bića.” To su dijelovi nas, koji “žive” na nama i čine nas onakvim kakvi smo. Ja sam sigurna da znate još jednu. Ali o tome kasnije.

Zamislite sada situaciju u kojoj vaše ćelije vama nanose štetu. Da li biste ih voljeli i učili njenu definiciju napamet da one za sobom ostavljaju smeće po vašem cijelom tijelu? Da naprimjer, roštiljaju na vašoj glavi i zapale vam kosu. Da ostavljaju plastične kese po vašim prstima, da vam piju krv, da vam magle oči dimom, u plućima vam ostavljaju SO2, da vam odrežu pluća, kako bi napravili sebi papir da pišu, toaletni papir, knjige, opet toaletni papir. Da voze auto po vama i bacaju kroz prozor smeće, koje vam se kači po trepavicama. Ovo zvuči odvratno sve i tužno. Još tužnije je, što se isto sve dešava nekom.

Mislim da u ovom slučaju ne biste voljeli svoje ćelije. Možete misliti sad kako je nekom mnogo krupnijem od vas. Njega fakat vlastite ćelije jedu. Ostavljajući plastiku po cesti, bacajući maramice kroz prozor, zagađujući vodu, sjećom drveća, puštanjem otrova u zrak sami sebi kopamo grobna mjesta. I svojoj budućoj djeci, porodici, unucima i čovječanstvu cijelom.

Ukoliko baciš flašu od kole koju si popio, razmisli gdje ćeš je baciti – u Bosnu ili u kantu. Ako se odlučiš za Bosnu, bolje da flašu pojedeš onda.

Pomenuh ćelije koje vam sijeku pluća kako bi sebi napravili papir da pišu i toaletni papir koji toliko kupuju u ovo vrijeme virusa.

Onoj koja ima najviše tereta na leđima, 7 i nešto malo više milijardi stvari na leđima, mislim da je teško znati, da je isti taj teret ubija, dok mu ona daje sve što ima. Zemlja je prošla kroz štošta za više od 4 milijarde godina, još uvijek prolazi, a mislim da joj mi najteže padamo mi koji smo tu da je njegujemo, a ustvari se razbacujemo smećem, pričamo smeće i sami postajemo smeće tako.

Mislim da se bar 20. godine 21. stoljeća, ćelija koja šteti zemlji – mi, trebamo opametiti pa odnijeti smeće u kantu. Bar od toga da počnemo. I da ne palimo ono što nije naše. Ni šumu, ni travu, nit drvo, nit granu. Toliko se brinemo za svoje zdravlje, da smo zdravlje najvećeg bića, na kojem živimo zaboravili. Zemljino.

Molim zato sve da, ako pročitaju ovo, da bar smeće, ukoliko su planirali baciti u rijeku ili pored, da ga ponesu sa sobom i bace u kantu. Korak po korak.

I da, druga definicija je: “Priroda je sve, što nas okružuje.”. Tako i vi sami. Ako je priroda zagađena, i vi ste. Pa se potrudite da ne budete.

 

Slika preuzeta sa: https://123rf.com/