Upoznajte bend “Sebični računar”
Written by Amila Heralic on 11/05/2020
Sebični računar naziv je benda koji djeluje u Tuzli, a nastao je početkom 2019. godine. Čine ga Anel Mehinagić (vokal i ritam gitara), Darin Anić (solo gitara) i Emin Turalić (klavijature i bas). Međutim ova podjela uloga u bendu nije stalna jer, kako kažu, svi sviraju više instrumenata, a u zavisnosti od onoga što žele postići pjesmom zavisi i ko će šta svirati.
„Naš bend je nastao primarno iz lične potrebe da se napravi nešto što mi možemo nazvati našim i kao odraz onoga svega što mi slušamo, inkorporiranog u jedan koncept koji se nama sviđa. Cijenimo što imamo već ljude koji nas slušaju, ali nije nam cilj da žrtvujemo užitak za bilo kakav najmanji kič.“
Naziv benda je nastao prilikom snimanja pjesme na računaru na kojem inače rade, a koji često voli da vodi „svoju politiku“.
„Prilikom rada na Eminovom računaru na kojem inače radimo, Darin je napravio odličan tejk solo gitare na prvoj pjesmi, ali je računar odlučio prikazati blue screen i updateovati se sam, što mu nije bio zadnji put da to uradi u toku procesa snimanja. U tom trenutku Emin je izgovorio „a ja sebičnog računara“. Taj naziv se svidio grupi, pa smo odlučili da to bude naziv benda. Pored toga imali smo još nekoliko ideja kao što su Vokalna Armenija i Glupavi Kvazar.”
Spojivši svoje energije, odmah su otpočeli rad na svom prvom albumu. S obzirom na to da su se svi i prije nastanka benda bavili dugi niz godina muzikom, svoje zajedničko djelovanje su započeli radom na pjesmama koje je svaki od njih već imao odranije. Nakon što su snimili te pjesme, nastavili su sa svojim stvaralaštvom.
„Neko kod kuće smisli dobar riff, melodiju, itd. Poslije toga svi zajedno radimo od te ideje, te širimo pjesmu koja može otići u više smjerova. Svako učestvuje u većini dijelova. Neko je specijalizovan više za tekst, neko za solaže, neko za harmonije, ali u suštini sve se zasniva na međusobnom dogovoru i spontanom dijeljenju sitnih ideja s kojima gradimo pjesmu.”
Za svoje pjesme kažu da su često introspektivne, te da se kroz njih nekada prožima ironija, a nekad „ozbilja“. Inspiraciju za iste crpe iz svakodnevnog života, ličnih iskustava, te razmišljanja o problemima, kao i strahovima koji se često jave uz takve misli.
„Cilj nam je da izbjegavamo liričke i tematske klišee već opjevanje po hiljade puta, pa čak i kad imamo ljubavnu pjesmu ona je po iskustvu puno dublja, u smislu da je jako specifična priča jer ciljamo individualnost. Tražimo teme koje se ne mogu reći ili opisati jednom riječju ili rečenicom, nego da si prisiljen da ju opjevaš.“
Do sada su objavili četiri pjesme. Druge četiri su spremne, ali zbog pandemije koja je stala na put njihovim prvobitnim planovima, odlučili su da ne objavljuju jednu po jednu pjesmu, već odmah album.
Trenutni logotip benda “Sebični računar”
“Trenutni logotip benda je zapravo bio zamišljen samo kao cover za prvu pjesmu „Mantra“ ali pošto je album još u obradi, on nam je de facto logotip. Planiramo dizajnirati novi za nadolazeći album. Trenutni je radio Ljubiša Đurđić pod aliasom Koliada vođen našom idejom, a predstavlja ustvari stilizirani „aum“ ili „om“ znak što je mistični glas u istočnjačkim religijama poput hinduizma i budizma”, kažu iz benda.
Prva objavljena pjesma se zove „Mantra“.
“Mantra je o nekome ko ima problem sa spavanjem i koji se bori s tim na način da se umrtvi slušajući opuštajuće zvukove. Ta osoba pokušava na razne načine izboriti se s tim, ali je problem puno dublji. Taj ritam pokušava prekinuti tako što ne spava čitavu noć da bi sutra navečer mogao leći mirno, ali ne uspijeva.“
Druga pjesma koju su objavili nosi naziv „Sveta“.
„Ova pjesma je koncipirana kao specifična ljubavna priča koja opisuje momka koji je zaljubljen u djevojku bez njenog znanja i ne pokušava učiniti ništa po tom pitanju jer pretpostavlja da će skrnavit njenu dobrotu. On je stariji od nje i smatra da će joj onemogućiti istu slobodu koju on posjeduje. Najjednostavnije rečeno.“
Treća numera se naziva „Space Boyo“.
Ova alegorijska pjesma priča klasičnu heroj priču s dozom komičnosti o mladom nesposobnom vanzemaljcu koji spletom okolnosti dolazi na Zemlju da upozori ljude o nadolazećem asteroidu. U toku svog putovanja pravi dosta grešaka te na kraju se zaljubljuje u mladu Zemljanku zbog čije ljubavi zaboravlja na misiju te uzrokuje globalnu katastrofu. Iako se stvari završe kako se završe, osjeća se sretnim i ništa mu drugo nije bitno.
Četvrta pjesma se zove „Jastučnica“.
Refren je predstavljen kao revolt i lično obraćanje tanatofobiji od koje narator pati duže vrijeme i unatoč višestrukim, beznačajnim grupnim terapijama ga/ju još uvijek ograničava u vođenju normalnog života. Užasava se smrti toliko da to utiče na sve njihove emocije i osjeća se umrtvljeno. Boji se da ne bude (svjestan/svjesna sebe).
Pored ovih pjesama, na albumu će se naći još 6 pjesama i outro:
The Touch You Long For
S mog
Samuel
Estuarij
Entropy
Mohenjo (Daro)
Standing on a Pier/outro
Emocije koje žele probuditi u ljudima zavise od toga da li je pjesma veselija ili pak ozbiljnija.
„S ozbiljnim pjesama želimo da ljudi razmišljaju i da prokopaju dublje u sebe i otkriju šta se krije iza. Sa malo komičnijim i veselijim želimo eventualno da se neko nasmije ili da zapleše barem malo. Iznimno nam je drago što nijedna pjesma ne sliči drugoj i otkriva potpuno novi svijet, kako muzički, tako i lirički. Što se tiče žanra, ako ćemo ozbiljno, ne znamo i ne želimo se etiketirati. Ako pitate neozbiljno, onda se smatramo indie-art-prog-poprock bendom s primjesama etno elemenata i metala, ali ne i bluesa.“
Tekst napisala: Amila Heralić