Kad srce progovori

Jedna po jedna, nižu se praške, tragovi zvijezda beskrajnog svemira. Nižu se tako, jedno za drugim, svako slovo što sklizne s jezika. Ali riječi za sobom ostavljaju kratere, nesrazmjerne pukotine koje traže najranjiviju žrtvu – ljudsko srce. U riječima je utjeha, u njima je bol, i sva ta silna moć i snaga koju nose polazi od duše, a završava se na usnama. One su inspiracija za velike stvari onima koji ih vješto koriste.

Često čujemo za mnoge pisce, dobitnike prestižnih nagrada, ali oni su itekako višestruki pobjednici. Za svakog pisca, najveće blago su njegove riječi. Samo oni koji zavole književnost mogu da razumiju da svakog dana sa sobom nose blago, ono veće od materijalnog – blago koje hrani dušu. Sa svakom novom stranicom knjige stiže uzbuđenje. Usplahireno srce puno nadanja pronalazi smiraj i suosjećanje na komadu papira.

Da li su vješti pisci i pjesnici, veliki mislioci i stvaraoci, uzalud trošili tintu, pa su njihove riječi postale beznačajne? Razlivene među srcima, ostavljaju prostora za ono neizgovoreno. Koliko je samo onih prešućenih, skrivenih među njedrima, što proganjaju misli do prvog svitanja? Ostavljaju čovjeka preplavljenog mislima, ipak ni jedna ne ugleda svjetlost dana. Čuješ li vapaj svoje duše koja čeka da je saslušaš i razumiješ? Izgovorila je pregršt riječi, ipak one najvažnije je ostavila za sebe, skrivene u klijetkama.

Kad srce progovori, svijet postane nijem. U bježanju nije spas, kada je ključ od izlaza skriven u svakom od nas. Pažljivo slušaj otkucaje svoga srca, šta ti govori svaki šapat. Svaka je misao važna i da bi se izgradio zdrav odnos sa sobom i drugima, važno je razumjeti snagu riječi. One nisu samo prisutne u djelima ili „dosadnim“ lektirama u školi, riječi čine svakog od nas, samo trebaš pronaći one po mjeri svoje duše. U čitanju je savjet, u pisanju je izlaz, a u mašti se krije budućnost našeg svijeta.

Nije bitno koliko ćeš reći, već kako, i kakav trag ćeš ostaviti za sobom. Ne dopusti svojim riječima da samo ostanu razlivene po parčetu papira, već im dopusti da prošire svoje horizonte. Neka se razliju tamo gdje nikada neće biti suvišne. Dopusti im da krase nebeska prostranstva gdje neće poznavati granice. U pravim očima one su blago i njihove vrijednost se ne umanjuje kada naiđu na slijepa srca. Zato ih čuvaj, njeguj i daruj s ljubavlju, i slična srca će se prepoznati.

 

Autorica teksta: Nadija Salčin