Historija iz ugla Advana Muharemovića
Written by Ena Čaušević on 12/05/2025
“Koračam čvrsto, prhkom zemljom Bosne. Ponosno se dičim njenom baštinom što osta – osta na čuvanje, građaninu svom. Pa znaš li čovječe, da Bosna, jedna zemlja imade, i njen se krajolik širi dalje od geografskih karti. Ona raste, ona buja, u srcu svakog došljaka. Osta domovina, draga srcu mom, a ostaše i priče na kamenu temeljcu. I pored svega što je prošla, njenu historiju zaboraviti neću. Jer to nije samo još jedna priča, to je osnov opstanka svakoga od nas.” – Nadija Salčin
Historija nije samo prošlost, ona je temelj budućnosti. Nedavno smo imali priliku ugostiti Advana Muharemovića, učenika trećeg razreda Druge gimnazije u Zenici, koji je još od djetinjstva razvio duboku ljubav prema historiji. Ne čuva svoje znanje samo za sebe – volontira, organizuje projekte i kreativne radionice, te kreira edukativni sadržaj na društvenim mrežama. Kao najveću podršku za svoj rad, ističe svoje nastavnike i porodicu – upravo one koji su ga inspirisali da historiju gleda na drugačiji način.
Posebno naglašava važnost historijske pismenosti u eri kada se sve više govori o medijskoj pismenosti. Generacija Z, prema njegovim riječima, ima priliku da znanje stiče kroz različite formate – video, zvuk, interaktivni sadržaji – što otvara vrata i onima koji teže usvajaju znanje iz klasičnih udžbenika. On je primjer kako mladi danas mogu dovesti do promjena, samo im je potrebna jaka volja.
Govoreći o svojoj zajednici, ističe da Zenica više nije samo industrijski grad, već i grad prilika i mladih ljudi spremnih na promjene. Upravo oni, uz podršku angažovanih profesora, mogu graditi budućnost na temeljima koje nam historija ostavlja.
Na kraju emisije, Advan je sa slušateljima podijelio važnu poruku: „Ako mislite da historija nije važna, pokušajte se osvrnuti na prošlost svog naroda. Shvatit ćete da je historija itekako bitna i da se ne smije zaboraviti. To nije samo školska obaveza, već životna odgovornost. Naš odnos prema historiji oblikuje našu budućnost.“
Autorica teksta: Nadija Salčin